Proslava Badnje večeri počinje službama bdenija i tradicionalnim paljenjem badnjaka u hramovima Srpske pravoslavne crkve. Tim činom se najavljuje praznik Rođenje Spasitelja, a u pravoslavne domove se unosi badnjak po kome je praznik i dobio ime i kome je crkva dala poseban smisao.
Večernje bogosluženje u tuzlanskoj crkvi predvodili su protojerej-stavrofor Milan Topić, starješina Katedralnog hrama i jerej Miloš Trišić. Potom je uslijedilo blagosiljanje i paljenje badnjaka, a u dvorištu crkve se okupio veliki broj pravoslavnih vjernika, ali i ostalih građana koji su sa svojim komšijama željeli podijeliti radost ovog praznika.
Prema običaju, badnjak se pali uoči praznika i gori do Božića, kada se objavljuje radost Hristovog rođenja. Svi običaji imaju smisao hrišćanskog zajedništva, pa se smatra da se ljudi okupljeni oko badnjaka zagrijavaju ljubavlju i slogom, a njegovu svjetlost unose u mrak neznanja i praznovjerja. Najviše narodnih običaja kod Srba vezuje se za Badnji dan i Božić kojima se dočarava događaj Rođenja u Betlehemu.
Nakon paljenja badnjaka u dvorištu pravoslavne crkve u Tuzli posluženo je kuhano vino, a potom su se vjernici uputili svojim kućama sa grančicama hrasta u ruci i srećom u srcu sa kojom isčekuju sutrašnji praznik Božić.
U pravoslavnim kućama Badnje veče je porodični praznik kada se ukućani okupljaju oko obavezno posne trpeze – na kojoj se nalaze posna jela, riba, suhe šljive, orasi, slatka gibanica… Vjerovanja su da se večera pripremljena za Badnje veče ne pojede u cjelosti niti da se sklanja sa stola zbog spomena na mrtve.
Božić se slavi tri dana.
Sutra ujutro bit će održana rana božićna liturgija u Katedralnom hramu Uspenja presvete Bogorodice.
Drugi dan Božića bit će upriličena svečanost, sveta liturgija, koju će služiti episkop zvorničko-tuzlanski Hrizostom, koji će sa sveštenstvom podijeliti radost praznika u Katedralnom hramu i njegovoj rezidenciji u Tuzli gdje će pripremiti i božićni prijem.
S.P.
