U Komemorativnom centru Tuzla danas su identificirani posmrtni ostaci tri žrtve bošnjačke nacionalnosti, koje su ubijene u proteklom ratu u BiH i pronađene na području Zvornika, javlja Anadolu Agency (AA).
Ajša Džinić drhtavom je rukom potpisala dokumentaciju o identifikaciji supruga Vejiza, koji je ubijen u 43. godini, a identificiran je na osnovu jedne pronađene kosti.
˝Tog dana, 1992. godine krenuli smo u Kozluk, misleći da ćemo biti sigurni u Mjesnoj zajednici, jer su po selima uveliko ubijali stanovništvo. Međutim, u Tabancima su muškarce odvojili na jednu, a žene i djecu na drugu stranu. Moj mlađi sin, Nurdin, koji je tada imao 18 godina, sa nekim muškarcima ranije je krenuo kroz šume, bježao je i nakon četiri dana, stigao je u Sapnu˝, ispričala je Ajša, dodajući da još uvijek traga za trojicom braće, dok se ona spasila sa dvojicom sinova.
Rasim Avdić iz Klise kod Zvornika identificirao je oca Smajila, kojeg je posljednji put vidio 11. maja 1992. godine u Bijelom Potoku.
˝Pronađene su dvije njegove manje kosti. Jedna je nađena 2010, a druga godinu poslije˝, rekao je Rasim.
Za razliku od posmrtnih ostataka Vejiza i Smajila, koji su ekshumirani iz masovnih grobnica, posmrtni ostaci Muhameda Mujanovića pronađeni su na površini terena.
Prema izjavi Hakije Smajlovića iz Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica Zvornik, već neko vrijeme se ne identificiraju kompletna ili veći dio tijela, nego porodice ukopavaju po nekoliko koščica svojih najmilijih.
˝U Memorijalnom centru u Memićima, ukopano je 747 žrtava, a iz 1992. godine traži se još 410 njih, te 50 koji su stradali u genocidu 1995. godine. Presude zločincima su simbolične, a Zvornik je jedna velika crna mrlja, koja je nedorečena jer protagonisti zločina iz 1992. godine nisu kažnjeni. S druge strane, porodice žrtava umiru i uskoro neće biti niko ko bi mogao identificirati pronađene žrtve. Žrtve neće dočekati pravdu i dio satisfakcije da se ubice njihovih porodica osude˝, rekao je Smajlović.
