Već 16 godina mještani Husina i okolnih sela s pretežno hrvatskim življem, u općini Tuzla, Uskrs dočekuju i slave kao najveći katolički blagdan, ali i kao početak serije turnira na kojima se takmiče u tucanju jaja.
Ove godine održat će se tri turnira. Prvi, na dan Uskrsa, u susjednim Dubravama, drugi u Par Selu, drugog dana Uskrsa, dok će treći, ujedno i najveći, biti u Domu kulture na Husinu, 3. aprila.
"Treći turnir se održava uvijek na mladi Uskrs, sedam dana poslije „pravog“ Uskrsa. Tog dana na takmičenje dođu ljudi iz Živinica, Dubrava, Par Sela, Poljane, Orašja, Breza i, naravno, Husinjani. To je najveća Tucijada na ovim prostorima i tog dana razbije se najmanje 5.000 jaja", priča Niko Pranjić zv. Kurjo, jedan od najzagriženijih takmičara u tucanju jaja.
Kaže da je pobijedio na tri posljednje Tucijade, dok Anto Petrović Boškić, 69-godišnji umirovljenik, navodi da se takmičenje održava u tri discipline: tucanju kokošjim, guščijim i jajima morke ili biserke, rijetke vrste kokoši porijeklom iz Afrike.
"Sa svakog takmičenja donio sam barem jedan trofej. Sada se guščija jaja teško nalaze, tucanje kokošijim je s najdužom tradicijom, jaja morke su najmanja, ali vrlo tvrda", ispričao je Petrović.
U njegovom domu skupilo se društvo stalnih učesnika Tucijade. Uz čašicu dogovaraju strategiju za takmičenje, dok supruga Tonka i kćerka Željka, uveliko farbaju jaja i pripremaju jela za blagdane.
Farbaju na stotine jaja
Za predstojeći Uskrs umirovljenik Marko Tomić zvani Grmalj, bivši radni tuzlanske Solane, nabavio je 250 jaja za farbanje. Anto Petrović računa da će ofarbati oko 300, dok će supruga Nike Pranjića, ofarbati čak 800 jaja!
"Sve se to potroši, polupa na turnirima, pokloni djeci, susjedima, a podosta se pojede na gozbama koje su tradicija nakon završetka takmičenja. Nagrada pobjedniku, odnosno, onome ko ima najtvrđe jaje, uvijek je praseće pečenje. Drugi dobije dvije gajbe piva, treći gajbu, a sve to opet zajednički pojedemo i popijemo, kada se Tucijada završi", objašnjava Pranjić.
Kaže da im je samo jednom izmaklo pečeno prase, jer ga je pobjednik odnio – kući!
"Došao je jedan momak iz Živinica, svima nam je polupao jaja, pobijedio je i odnio prase. Išli smo čak do Zvornika da kupimo drugo i da ga ispečemo za završnu gozbu", prisjeća se Pranjić.
Marku Tomiću ovoga puta u goste, ali i kao pomoć na Tucijadi, došao je iz Njemačke unuk Davor Tomić. Radi na aerodromu u Münchenu, i on se već godinama takmiči na Tucijadama.
"Zavolio sam taj običaj od malena. To je tradicija na Husinu od pradjedova. Prenosi se s koljena na koljeno. Na Uskrs i tucanje jaja dolazi i staro i mlado, rodbina, mi iz inozemstva. Jaje koje se razbije i uzme za nagradu, dan poslije Uskrsa ništa ne znači. Ali, na blagdan i kada se osvoji kao trofej, znači kao pobjeda u Formuli 1", kaže Davor Tomić.
Tvrdoća se ispituje "na zub“
Pripreme za Uskrs i Tucijadu traju cijele godine, a najintenzivnije mjesec pred Uskrs. Tada se odlazi čak u susjedne države po kvalitetna, domaća jaja. Gdje se kupuju i kod koga, tajna je i za bliske prijatelje. Farbanje počinje na Cvjetnu nedjelju, odnosno, sedam dana prije Uskrsa. Kažu, najlješa jaja su ona skuhana u ljuski crvenog luka.
Biranje tvrdih jaja vještina je koja se veoma cijeni. Provjera tvrdoće, kažu Husinjani, vrši se "na zub“.
"Jaje se lagano udara, kucka u prednje zube. Po zvuku se zna je li dobro ili nije. Ako je zvuk tup, jaje je dobro. Moja supruga Anđelka pravi je majstor u tome", pripovijeda Niko Pranjić.
Ima, kažu, ljudi sklonih prevari, pa na takmičenje dođu s drvenim jajetom. Teško je primijetiti da je lažnjak. Ali, postoje sudije i komisija koja sve nadgleda i prevarant se udalji s turnira.
Tucijada je do unazad dvije godine bila „rezervirana“ samo za muškarce.
"Sada se u tucanju takmiče i Husinjanke", uz smijeh kaže Marko Tomić, na šta je reagovala Tonka Petrović, kazavši da su žene spretnije od muškaraca u mnogim stvarima. Ipak, ona i kćerka Željka, koja je Uskrsa i farbanja jaja došla iz Vinkovaca, gdje radi, zaokupljene su uskršnim pripremama. Doći će na svečani ručak cijela obitelj, pa i miljenica, unuka Elena, kćerka Petrovićevog sina Rudolfa.
"Hrana za Uskrs nosi se u crkvu na posvećenje. To je ritual čija je pruka da godina bude rodna i berićetna. Na trpezi će biti mladi sir i kajmak, kuhana jaja, pogača, suhovina, poslije supa, pite, sarma, pečenje, naravno kolači, sokovi, pivo, rakija ili vino", referiše domaćica, Tonka Petrović.
Uksrs je, kažu, odvajkada blagdan mira. Tucijade su, opet, susreti prijatelja, druženje, ljudovanje...
"Jedan je život i valja ga iskoristiti najbolje. Radio sam 40 godina kao ugostitelj u Njemačkoj. U mom restoranu na svakom stolu za Uskrs bila su šarena jaja. Svi su se gosti međusobno tucali i svima je bilo lijepo", kaže na kraju Niko Pranjić, koji se u Bosnu vratio prije 17 godina. Na nagovor supruge Anđelke koju je morila nostalgija za zavičajem.
