Sinoć je u sali Biblioteke "Derviš Sušić" Tuzla predstavljena knjiga "Rasute niti" Merze Tucaković. O knjizi je govorila Jasminka Hadžić, profesorica b/h/s jezika i književnosti i Isa Balkan, profesor razredne nastave i pjesnik.
Roman govori o sazrijevanju bošnjačke djevojčice u neblagonaklonim vremenima poslije rata, u sredini u kojoj je tradicija da se ženska djeca ne školuju, a ona je silno željela da se se usavršava, da uči, napreduje... Roman također kazuje o njenoj životnoj borbi, jer uz zdravu djevojčicu od deset godina, ima i kćerku od sedam i po godina koja pati od autizma nakon primanja redovne vakcine.
Pjesnik Isa Balkan kaže, da roman predstavlja ljubavno – socijalnu priču u kojoj autorica spisateljskim darom i iskrenošću, kroz slike ljepote, iskušenja, boli koja je prisutna na svakoj stranici, gorčine, ljubavi, vjere u Onoga koji nam sve daje kao nagradu i iskušenje, prenosi poruke univerzalne vrijednosti.
- Pored socijalnih odnosa koji se komešaju i prepliću u ovom romanu, kao i našem svakodnevnom životu, autorica nam kao na dlanu predstavlja nekadašnji Travnik, pejzaž njenog djetinjstva, žutu školu, gimnaziju, tu divnu Lašvu nosačicu skrivenih suza i sve ono što je ostalo duboko urezano u njoj i nakon svih ovih relativno dugih godina, u kojima joj je život čudne karte dijelio, kazao je Balkan.
Profesorica Jasminka Hadžić kazuje, da u ovom ispovjednom romanu, mlada autorica, ali samo po godinama mlada, a po životnom iskustvu, putu koji je prešla, žena bogatih, trnovitih emocija koje neumoljivo tešu ličnost. Merza Tucaković ispripovijedala nam je svoj život, od najranijih trenutaka do kojih dopiru njena sjećanja, pa do godine 2013.
- U tom periodu iskusila je šta je i naoružala se za dalju životnu borbu, zadobila snagu, ili iskazala da ju oduvijek posjeduje, onako jaku, toliko nužno potrebnu za majku autistične kćerke, riječi su profesorice Hadžić.
Autorica je govorila o periodu nastanka ove knjige, a to je 2010 – 2013.godina. To su godine koje su joj promjenile život.
- Naime, 2010. godina je bila u mojoj porodičnoj oazi poput cunamija, od te godine je moj život i život mojih najbližih promijenio smijer. Te kobne 2010.godine rasule su se naše niti, da bismo pokušali spasiti brod, da ne potonemo, svaku svoju nit smo usmjerili na našu djevojčicu Lamiju koja je nakon vakcije MMR dobila autizam, a mi raskuinutu ogrlicu. Upravo taj njen autizam je bio cunami koji nas je odveo na nepoznato mjesto, i odjednom smo i mi svome djetetu, svom dragom biseru, postali stranci, govori autorica Tucaković, koja ističe da knjigom poručuje svima da ne postoji iskušenje koje može čovjeka ubiti ako ima porodicu koja ga podržava.
