Dvadesetičetiri godine su prošle od kako su Korajci doživjeli torturu, stradanja, iseljenja sa vlastitih ognjišta, gubistva materijalnih dobara i svih drugih nedaća koja prate ratna dešavanja.
Dvadesetičetiri godine su prošle kako su Korajce izdale prve komšije i zauvijek im u sjećanja urezale gubitke najvoljenijih i gubitke svega onoga što je Koraj nekada imao. Istina, Koraj je izgubio sve one materijalne vrijednosti koje je nekada imao, svo bogatsvo ali Koraj nije izgubio dušu. Tu činjenicu potvrđuje i jučerašnji događaj obilježavanja dana korajske tragedije .
- Smatrali su da je Koraj mrtav. Doduše, Koraj je pod zlotvore, ali u zemlju nije propao. Dok je Korajaca biće i Koraja. Korajci, ma gdje bili, žive za Koraj. On im je istina i nada u koju se kunu . Biće Koraj opet KO-RAJ.“ – citat je iz knjige Emina Čustovića Vrijeme nezaborava koja opisuje korajska stradanja.
Vodeći se gore napisanim citatom koji možda ponajbolje opisuje Koraj i Korajce, ukazujemo na veličinu i snagu korajskog Bošnjaka kojeg ni sve nedaće nisu mogle spriječiti da se vrati u voljeno mjesto i da ponovo izgradi sve ono što je nekada imao.
Sam tok obilježavanja 24 godine korajske tragedije bio je identičan kao prethodnih godina uz dodatak promocije knjige Adnana Sijarića „Korajski raj“ i zajedničkog iftara koji su pripremile vrijedne Korajke udruženja žena „Vrijedne ruke„ Koraj.
Kolona spasa koja se kretala maršutom Koraj – Begluk – Luke – Koraj, iz Koraja je ispraćena jakim pljuskom, no i to nije uspjelo spriječiti Korajce da ustraju u svojoj namjeri, a to je poruka mlađim naraštajima – ZABORAVITI NE SMIJEMO!
Posebno nas raduje činjenica da je kolonu spasao činio veliki broj mladih ljudi. U vrijeme podne namaza, pručen je i Tevhid u Čaršijskoj džamiji za sve žrtve korajske tragedije. Nakon dolaska kolone spasa u centar Koraja prisutni su mogli čuti prigodan govor naše nastavnice Tahire Konjić te su potom položeni vijenci na spomen obilježja civilnim i vojnim žrtvama rata.
Puna sala spomen čitaonice sa bibliotekom „Midhat Begić“ nagradila je još jedno djelo našega Adnana Sijarića aplauzima i oduševljenjima, a ništa manji broj Korajaca nije bio ni na zajedničkom iftaru kojeg je uveličao i ministar Federalnog ministarstva za raseljenje i izbjegle osobe BiH dr. Edin Ramić.
Velike zasluge za pripremanje hrane i sav tretman prema prisutnima idu na adresu članica Udruženja „Vrijedne ruke“ koje su još jednom dokazale da je Koraj nadaleko poznat po svojoj ljubaznosti i domaćinstvu prema putnicima – namjernicima.
Posebno nas raduje saznanje da je u spomen domu bilo dosta naših prijatelja i komšija iz Čelića, Vražića, Nahvioca, Ratkovića i tako dalje.
Još jedan veliki događaj za Koraj protekao je u najboljem redu i još jednom su povratnici u ovaj kraj pokazali da Koraj nije mrtav i da ima dušu koja je samo jača nakon svega onoga što se desilo ratnih godina.
Korajci su poručili svojim gestovima da nisu zaboravili i da ne mogu zaboraviti, ali su i istakli činjenicu da samo zajedničkim djelovanjem i nastupanjem mogu ustrajati u svojoj namjeri, a to je da Koraju vrate stari sjaj!
Što je osobeno za svaki naš izvještaj jeste da na kraju uvijek pohvalimo ljude koji su direktno ili na neki drugi način pomogli organizaciju ovog događaja i da im se zahvalimo.
Istaći ćemo angažman naših majki i sestara koje su ponijele i ponajveći teret jučerašnjeg događaja.
Pohvaliti ćemo i trud i zalaganje Nedima Mehikića Mehe, Alije Halilovića, Samira Karasuljića, našeg ef.Mersudina Nakičevića, Husejna Salihovića, Općine Čelić na čelu sa načelnikom Seadom Muminovićem kao generalnog sponzora, savjetnika MZ, te mnogih drugih koji su uzeli ućešće u ovoj manifestaciji.
Mahir Ćejvanović
