Nakon objavljenih podataka o broju putnika u prva četiri mjeseca napisali smo da Aerodrom Tuzla sigurnim koracima ide prema 300 hiljada putnika na godišnjem nivou. Majski podaci ne samo da to potvrđuju već daju i osnovu za pitanje za koliko će magična granica od 300.000 putnika biti premašena.
U maju je usluge Aerodroma Tuzla koristilo ukupno 27.326 putnika, što je 51,12 % više nego u istom mjesecu prošle godine. Wizz Air je obavio 168 letova i prevezao 27.318 putnika. Povećanje broja putnika rezultat je većeg broja letova za 44,8 % ali i bolje popunjenosti aviona. Wizz Air je u maju imao 162,6 putnika po jednom letu, čak sedam putnika više u odnosu na maj prošle godine (155,87). Procentualno, popunjenost aviona u maju iznosila je 90,3%.
Podaci o popunjenosti aviona su od izuzetnog značaja jer se na njima zasniva budućnost saradnje našeg aerodroma sa Wizz Airom. Niskobudžetne kompanije lete tamo gdje imaju profit, a da bi ga imale popunjenost aviona mora biti velika, oko 85%.
U prošloj godini popunjenost aviona iznosila je 83,16%, dakle bila je nešto manja u odnosu na 85% ali treba reći da su ukupan rezultat pokvarila zadnja dva mjeseca, novembar i decembar. Do njih je popunjenost aviona iznosila 88,58% a onda je u ta dva mjeseca pala na 76,66%. Glavni krivac je poznat, neodgovarajuća prilazna rasvjeta pisti aerodroma zbog koje su mnogi avioni preusmjereni na druge aerodrome. Oko 14.000 putnika je preusmjereno što je rezultiralo i manjim interesom za putovanje, putovao je ko mora i oni kojima nije bilo bitno hoće li sletiti u Tuzlu ili u Temišvar.
Iako se loše vrijeme nastavilo i početkom ove godine, ukupni rezultati su odlični. U prvih pet mjeseci Wizz Air je obavio 751 let i prevezao 114.659 putnika. Popunjenost aviona iznosila je 84,82% pa se može očekivati, s obzirom da idu ljetni mjeseci, da će ukupna popunjenost znatno premašiti 85% a što nagovještava i maj u kojem je zabilježena popunjenost 90,3%.
Oslo je brzo otkazan, krajem oktobra će i Stokholm
Linije koje ne uspjevaju obezbjediti odgovarajuću popunjenost aviona, niskobudžetne kompanije ukidaju bez oklijevanja. To se desilo sa linijom za Oslo, a u zimskom redu letenja nema ni Stokholma. To bi trebalo da bude upozorenje za menadžment aerodroma, Wizzairovi avioni će letjeti dok ima dovoljno putnika, zato je svaki putnik važan jer i aerodromi u okruženju, Banja Luka i Osijek, čekaju na grešku i svoju priliku.
Posljedice problema sa pristupnom rasvjetom rječito govore da aerodrom ne može sebi dozvoliti luksuz da utiče na smanjenje interesa potencijalnih putnika da koriste njegove usluge, da se ne može osloniti samo na putnike koji moraju da putuju, podjednako su važni i oni koji dolaze iz Krajine, Hercegovine, Slavonije, Srbije. Prošlogodišnja situacija sa preusmjeravanjem aviona se ne smije ponoviti, prilazna rasvjeta mora biti završena prije nove sezone s maglom. To je prioritet ali ima još "sitnica" koje su putnicima važne.
Foto: reisbloggers.nl
Pristanišna zgrada je takva je kakva je, bez većih investicija ne može se puno učiniti na poboljšanju komfora ali se ponešto može poboljšati i bez velikih ulaganja. Primjera radi ne smije se dozvoliti da putnici satima čekaju na avion u neuslovnoj prostoriji nakon obavljanja carinske kontrole. Besmisleno je držati se reda letenja i pozivati putnike da prođu kroz carinsku kontrolu ako se zna da će avion kasniti. Lakše je čekati u većem prostoru uz mogućnost da se popije kafa, sok, nešto pojede, izađe izvan zgrade.
Ljudi koji dočekuju ili prate nekoga takođe su važni. I oni šire dobar ili ružan glas, a uz to su i potencijalne mušterije za ostale aerodromske usluge. Ako je prošle godine kroz aerodrom prošlo 250 hiljada putnika, najmanje toliko, ako ne i dvostruko više, prošlo je onih koji ih dočekuju ili prate. Pola miliona ljudi zaslužuje brigu i pažnju. Kad je već aerodromska zgrada tako mala mogao bi im se ponuditi neki sadržaj izvan zgrade.
Ljudi vole da posmatraju avione, da čekaju da njihovi uđu ili izađu iz aviona, to im treba omogućiti. Bilo bi idealno kada bi se vidikovac mogao izgraditi na krovu glavne zgrade ili tehničkog objekta uz glavnu zgradu ali nije skupo ni napraviti privremeni vidikovac na betonskim ili drvenim stubovima u blizini ograde aerodroma odakle bi posjetioci imali pogled na pristanišnu platformu i dio piste. Ima smisla naplaćivati ulaz na vidikovac jer ako bi se svaki deseti posjetilac odlučio da se popne na vidikovac godišnje bi to donosilo 50.000 KM. Zarada bi se mogla ostvariti i sa automatima sa toplim napicima, sokovima, hladnom vodom, sendvičima. Ljudima dobro, aerodromu dodatna zarada, a glavna zgrada rasterećena.
Foto: Mirza Ibrahimovic (flybosna.com)
Svi se žale na manjak putokaza do aerodroma, posljednje skretanje za aerodrom znaju promašiti i oni kojima to nije prvi dolazak. Bolje osvijetljena raskrsnica i portal sa osvijetljenim putokazom putnicima bi barem stvorili privid da idu na "pravi aerodrom". Osvijetljene putokaze bi trebalo postaviti i na skretanjima sa magistralnih puteva prema aerodromu.
Ako nema novaca da se poprave putevi do aerodroma bar se mogu uljepšati horizontalnom signalizacijom sa ivičnim linijama. Imali smo priliku da čujemo komentare onih koji su prvi put išli na aerodrom da su imali utisak da idu "Bogu iza leđa".
Psihologija je moćna stvar, svaka sitnica koja doprinosi ukupnom pozitivnom iskustvu rezultiraće ponovnim korištenjem usluga aerodroma, loše iskustvo neće odvratiti samo one koji moraju da putuju. Svaka marka uložena u "sitnice" višestruko se vraća.
V.K.
