Italiju je jutros pogodio najjači zemljotres od 1980. godine, rečeno je iz Europsko-mediteransko seizmološkog centara. Nakon prvog zemljotresa, koji je bio jačine 7,1 stepen po Richteru, uslijedilo je još 10 slabijih potresa. Katastrofa, baš zbog elementarnih nepogoda koje, i kad se sva struka udruži, ne mogu biti izbjegnute, nego eventualno najavom umanjene štete, ne mogu se načuditi ljudima koji bi u razne ratove kad imamo prirodnih nepogoda i previše, a često su posljedica ljudskih grešaka.
Neki dijelovi Italije imaju problema sa klizištima kao i mi u Tuzli, znali su dolaziti ovdje njihovi stručnjaci i učestvovati u raznim projektima i raditi monitoring slijeganja tla. Nadam se da je kod nas najgore prošlo nakon uklanjanja uzroka slijeganja ali spoznaja o nestabilnosti terena, podzemnim šupljinama, zna izazivati bojazan u ovakvim situacijama, a obično se o tome i ne razmišlja.
Zanimljivo je da su neki kod nas, u Tuzli, koji žive u neboderima, osjetili zemljotres. Ne znam da li je to stvar koincidencije ili se baš taj iz Italije osjetio.
Pročitala sam obje knjige dr. Žarka Mladine. Ona koja govori o početku rata u Tuzli "Splitska duša u vrtlogu tuzlanskih ratnih zbivanja" vjerovatno će biti zanimljiva svima koji su u to vrijeme bili u Tuzli. Mnogo šta čovjek zaboravi, tačnije, potisne sjećanja koja se na neki vanjski poticaj ponovo jave. Tako sam se i ja sjetila situacije na početku rata, koju i dr. Mladina opisuje, a to je "dan poslije", kada su oni koji su ostali odjednom spoznali koliko je ljudi otišlo iz grada a da nikome nisu ništa rekli. Uzalud su zvonili telefoni u kućama ljudi s kojima smo odrastali, nije imao ko da se javi. Prava pustinja, puno je ljudi otišlo, a onda su počeli masovno dolaziti ljudi koji nisu izabrali da odu nego su morali, spašavali su živu glavu, došli sa kesicom u ruci iz kuća koje su godinama gradili, preko noći su ostali bez svega i postali izbjeglice, tačna je riječ da su to prognanici. To je ta bitna, ključna razlika koja se često zaboravlja, neki su izabrali da odu (izbjeglice) a neki su morali (prognanici). Na žalost, pred zakonom su izjednačeni, nema prognanika, svi su izbjeglice, a nisu.
Mladina spominje da se ne sjeća da je iko pisao o ratu u Tuzli, da je imao priliku da pročita nečiju ratnu ispovijest. Iskreno, ne sjećam se ni ja, ima pričica, dokumentovano je dosta toga, dr. Nisveta Alispahić objavila je pisma iz ratne Tuzle svojoj kćerki s čijim sadržajima su se isto mnogi mogli poistovijetiti jer svima ovdje je bila zajednička stvarnost vezana za glad, hladnoću, granatiranje, neizvjesnost i ostalo. Možda će ove knjige potakniti i druge da nešto "bace na papir" ako ništa radi sebe. Puno toga zaboravljamo, zato je lijep običaj pisanja dnevnika. Znam da je moja svekrva puno toga zapisivala, koliko je šta koštalo, šta se i kako moglo kupiti, koliko se odnos vrijednosti promijenio pa se razvila razmjena robe, za hranu se davalo sve što se može. Tada su ljudi iz grada izvukli deblji kraj, tada se vidjelo šta znači zemlja, gazdinstvo. Pročitajte, možda nekoga potakne na pisanje, a i druge na razmišljanje o besmislenost ratovanja, kako napisah na početku.
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 5 beba, 2 djevojčice i 3 dječaka.
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljeno je 211 intervencija
Vatrogasci - imali su 3 intervencije
MUP TK - javni red i mir je narušen 3 puta, prijavljeno je 5 krivičnih djela, zabilježeno je 10 saobraćajnih nezgoda
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, 28.10.2016. godine krv je darovalo 29 davalaca.
