Da je neki, pa i poznati pisac napisao knjigu "260 dana", vjerovatno bi bilo čitalaca koji bi pomislili da je pretjerao sa tragičnim događajima. Ali knjiga "260 dana" nije plod mašte nego istinita priča jedne porodice, priča Marijana Gubine.
Marijan Gubina je rođen 1981. godine u Vinkovcima, početak rata u Hrvatskoj 1991. godine zatiče ga u mjestu Dalj, na obali Dunava, gdje je proveo djetinjstvo. Gubina je sa svojom porodicom bio 260 dana u zarobljeništvu. U toku tih 260 dana bili su zatvarani, mučeni, premlaćivani, držali su ih kao robove, njegovu sestru su silovali pred cijelom porodicom. Nakon 260 dana svi osim sestre Nene su uspjeli otići, a ona će ostati zatočena još 18 mjeseci.
Ali ni izlazak iz zatočeništva ne donosi ništa dobro, otac će ubzo poginuti kao dobrovoljac u Domovinskom ratu, njegova mlađa sestra će nastradati u saobraćajnoj nesreći i umrijeti Marijanu Gubini na rukama. On, kojeg su tjerati da sakuplja i spaljuje leševe, poslije će reći da mu je slika njegove mlađe sestre koja umire bila gora. Starija sestra, koja je višestuko silovana, u visokoj trudnoći će uspjeti sa jednom porodicom da pobjegne. Rodila je dijete začeto u zatočeništvu. Jednog od njenih silovatelja poslije su osudili na 12 godina zatvora, a drugi je i dalje u bijegu.
Gotovo svim članovima porodice je dijagnosticiran PTSP, ništa više nije niti može biti isto. Gubina je jedno vrijeme živio i na ulici, dva puta se pokušao ubiti, a onda je našao snage za novi početak. Svoju priču pretočio je u knjigu, pričao o tome u brojnim TV nastupima koje je završavao sa konstatacijom da ipak nikoga ne mrzi, ne razumije toliko zlo, od premlaćivanja je bio i klinički mrtav ali ne mrzi.
Dio toga što se ovoj porodici dešavalo, sinoć su kroz predstavu, koju je režirao Dražen Ferenčina, mogli pogledati posjetioci u Narodnom pozorištu Tuzla. Dvorana je bila dobro posjećena, a mnogi su iz Pozorišta izašli pod dojmom ove tužne priče.
Igrali su glumci Hrvatskog narodnog kazališta Osijek: Aljoša Čepl, Vjekoslav Janković, Tatjana Bertok – Zupković, Matea Grabić, Ivan Ćaćić, Zorislav Štark i Neven-Lucian Davidović.
Dramatizacija i dramaturgija: Ana Prolić
Scenografi: Deni i Martino Šesnić
Kostimografkinja: Saša Došen Lešnjaković
Muzika: Mate Matišić
Suradnik za scenski pokret: Alen Čelić
Oblikovanje svjetla: Deni Šesnić
Oblikovanje videa: Martino Šesnić
S.M.
