Foto: radiokameleon.ba
Učiteljima ne podižu spomenike u gradskim parkovima, po njima se ne zovu ulice i trgovi. Jedina mjesta na kojima im ostaju uklesana imena, jesu sjećanja njihovih učenika. Danas je dan u kome svi mi iz generacija kojima je predavala profesorica Julka Marković moramo pronaći trenutak u kome ćemo joj, na svoj način, odati počast.
S njom odlazi i djelić onog vremena u kome smo bili mladi, koje smo podijelili i potrošili. Svi mi koji smo se posvetili učiteljovanju, iskusili smo iz prve ruke koliko je teško naći mjeru u učionici, koliko svaki novi dan traži cijelog tebe, koliko se misli, vremena i energije potroši na svakog učenika.
Bila je profesorica matematike, stroga ali pravedna, sjajan metodičar i brižna razrednica. Mi smo bili njezina posljednja generacija. Rat nas je, kao pahuljice maslačka, oduvao na druge kontinente, u daleke gradove. Malo je onih koji su se danas mogli oprostiti s njom ispred Komemorativnog centra u Tuzli ali sam sigurna da smo u svojim sjećanjima pronašli one trenutke koji su nas podsjetili na nju i da smo se oprostili s njom onako kako jedna velika, divna žena zaslužuje.
Počivaj u miru, draga razrednice.
Jagoda Iličić