Sinoć je u Američkom kutku održana promocija prve zbirke priča “Poznanik”, autora Šefkije Duvnjakovića. O knjizi su govorili prof. dr. sci. Edhem Muftić, Minela Moranjačkić Ćosić, dipl. žurnalist, Angelina Petrović, književnica te moderatorica Velma Suljendić. U zreloj životnoj dobi obogaćen osobnim iskustvom, fakultetski obrazovan, kozmopolitski opredjeljen, Šefkija Duvnjaković javlja nam se sa svojim prvijencem, zbirkom kratkih priča „Poznanik“. Zamijetno je odmah na početku da autor „Poznanika“ nije samo vrstan informatičar, već se itekako dobro snalazi u pripovijedanju.
Književnica Angelina Petrović, koja je kao podrška autoru na sinoćnju promociju došla iz Beograda, kazala je u svom izlaganju da joj je prva misao nakon njenog sukoba sa “Poznanikom”, da je autoru, inače sentimentalnom “ludaku” kome je svega preko glave, te je u naletu ljutnje, zanosa, entuzijazma, nabujale energije, emotivne krize, mirenja sa sudbino, ili nečeg stotog odlučio da rasčisti sa samim sobom na vrlo specifičan način- ispoviješću.
Dok sam iščitavala redove, na trenutak, prožimalo me osjećanje ljupkosti. Poput malih ljubičica čednih I skrivenih razasutih po prostranoj livadi Šefkijine knjige žubori bistro bezbrižna iskrenost I veselost odzvanjajući ispred svih stena minulih događaja. Čini vam se da vas autor iz price u priču void sigurnom stazom ljepote, djetinjstva sjećanja, taman se uživite u slikoviti pejzaž prošlosti, ponovo oživljene, a onda sve surovo presiječe pričom o Poznaniku. Tu leži piščeva snaga moć da reže dušom, kazala je Petrović.
Zbirka priča "Poznanik" je konglomerat mojih sjećanja na neke drage osobe iz perioda moga odrastanja i sazrijevanja, te mojih stavova, razmišljanja, dilema o stvarima i pojavama iz našeg svakodnevnog života. Sadržaj zbirke je pisan duže vremena i neki dijelovi su povremeno objavljivani na društvenim mrežama raznim povodima ali mi ni na kraj pameti nije bila ideja da bih to jednog dana bilo publikovano. No, kao što to u životu često biva, te moje objave su izazvale pozitivne reakcije mojih prijatelja na fb tako da su me oni počeli intenzivno nagovarati da sve objavim u obliku neke zbirke. U početku sam bio skeptičan prema tim nagovaranjima, međutim kad sam sve to pokazao nekim kompetentnim ljudima "iz struke" što bi se reklo, i kad sam od njih dobio podršku, odlučio sam i evo, zbirka je "ugledala svjetlo dana". Kako sam rekao na početku, nastajala je spontano kao odraz moga duševnog stanja u nekim posebnim momentima života, dakle nisam imao namjeru prenositi neku posebnu poruku. No kad se sve uobličilo u formu u kojoj jeste, ja bih bio vrlo zadovoljan kad bi se neko od čitalaca prepoznao u nekom od likova ili neke moje stavove prepoznao kao svoje. To sam rekao i u predgovoru zbirke, naglašavajući da bi mi to bila satisfakcija jer bi značilo da temelji na kojima sam se izgradio kao ličnost nisu upitni.
