Zaista je peh kada se desi da otvaranje nove linije završi spuštanjem aviona na neki drugi aerodrom. To se desilo sinoć tuzlanskom aerodromu, prvi avion koji je otvarao liniju Berlin - Tuzla, nakon neuspješnog pokušaja spuštanja, odletio je za Beograd.
Razlog za preusmjeravanje aviona znaju već i ptice na grani, riječ je o magli u kombinaciji sa neriješenim problemom prilaznih svjetala. Za neuspjeli pokušaj spuštanja kriva su postojeća prilazna svjetla uz koja je spuštanje rizično ako vidljivost nije veća od 1000 metara. Oko 22:13, kada je posada pokušala da spusti avion, vidljivost se naglo smanjivala tako da za drugi pokušaj praktično nije ni bilo vremena jer je vidljivost sa 1500 metara u 22 sata pala na 50 metara u 22:30.
Da pojasnimo, u 22:13 avion bi sa normalnim prilaznim svjetlima imao uslove za slijetanje jer je vidljivost bila veća od 550 metara, a to nije situacija koja se može nazvati višom silom. To što se avion nije uspio spustiti ide na dušu menadžmenta Aerodroma koji nikako ne uspijeva da riješi problem prilaznih svjetala iako od prošle godine ima obezbjeđena finansijska sredstva za tu namjenu.
Odlazak za Beograd jeste uzrokovan višom silom jer u međuvremenu vidljivost pala ispod 550 metara što je granična vidljivost za aerodrome koji imaju opremu za precizno instrumentalno prilaženje u uslovima CAT I. I Aerodrom Tuzla ima radio navigacionu opremu kategorije CAT I ali nema vizuelna sredstva za tu kategoriju. Umjesto 900 metara Aerodrom Tuzla ima prilazna svjetla duga svega 450 metara, a i tih 450 metara je problematično i vjerovatno izazivaju čuđenje kod pilota koji se prvi put spuštaju na naš aerodrom. Za ilustraciju rečenog pogledajte narednu fotografiju na kojoj se vide i nova svjetla (koja ne rade) i stara svjetla koja rade ali kao da ne rade. To je očit razlog zašto se avioni ne spuštaju ako vidljivost nije veća od 1000 metara.
Nova rasvjeta urađena je u dužini 700 metara, nedostaje još 200 metara da bi mogla biti puštena u rad. Tih 200 metara, kako objašnjava direktor, zapelo je zbog imovinsko pravnih problema. Niko ne objašnjava kakvi su to problemi ali indicije govore da se sa vlasnicima išlo na nagodbu, pa čak i iznajmljivanje dijela parcela za potrebe rasvjete umjesto eksproprijacije koja je zakonom regulisana baš zato da bi se zadovoljio javni interes koji je u ovom slučaju neupitan.
Naš narod kaže "tuđa ruka ne češe" pa je krajnje vrijeme da se direktor Aerodroma "Tuzla" ukrca na jedan od letova koji se u noćnim satima vraća u Tuzlu i osjeti istu "ljepotu" koju osjećaju putnici kada avion pokušava da se spusti na Aerodrom Tuzla pa odleti za Beograd ili Budimpeštu i odatle se satima voze autobusom do Tuzle. Vjerujemo da bi nakon takvog iskustva i sam shvatio koliko su deplasirana njegova objašnjenja i stalno pomjeranje roka za završetak prilaznih svjetala.
A.M.
