U sjeni dnevno-političkih dešavanja, žute štampe i crnih hronika sasvim neopaženo su u protekloj godini prošla dva jubileja koja su itekako vezana za istorijat i sudbinu grada Tuzla, piše nam mr Amer Džindo, dipl.ing.geol. čiji tekst u nastavku prenosimo u cijelosti.
Slika dijela Tuzle napravljena oko 1913. godine (podnožje Borića)
U prošloj godini se navršilo 130 godina od bušenja prve bušotine za so (1886.god.) koja je za vrijeme Austro-Ugaraske vladavine izvedena u Tuzli na području Trnovca. To je bio početak organizovane eksploatacije soli iz sonog ležišta koje se nalazilo ispod grada i predstavljalo rezultat i svojevrstan dokaz postojanja Panonskog mora na ovim prostorima, u nekim davnim geološkim vremenima.
Vjekovna eksploatacija soli na području grada ostavila je brojne posljedice ali i omogućila dalji razvoj grada. Mnogi od nas i danas dan sumiraju šta je to Tuzla dobila a šta izgubila eksploatacijom soli i često se sjetim jednog dokumentarnog filma (davno snimljenog) koji se otprilike zvao "so gradi i razgrađuje Tuzlu". Ipak je evidentno da su se zahvaljujući eksploataciji soli stvorili uslovi da Tuzla svojevremeno postane jak industrijski centar i da u toj industriji bude zaposleno na hiljade radnika. Naravno ovo je bio osnov za dalji prosperitet grada ali i njegovih građana.
Drugi jubilej je takođe vezan za eksploataciju soli i neizbježne posljedice, po grad i njegovu infrastrukturu, koje su prouzrokovane odabranom eksploatacijskom tehnologijom poznatom kao nekontrolisano izluživanje, putem velikog broja bušotina tzv. sonih bunara. Decenijska eksploatacije soli polako je izazivala primjetne deformacije na površini terena koje su se manifestovale kao slijeganje površine.
S obzirom da su slijeganja bila sve veća i destruktivnija to se 1956. godine pristupilo geodetskom praćenju ponašanja površine terena u okviru tzv. zone slijeganja, što znači tačno prije 60 godina.
Treba naglasiti da su geodetska mjerenja osmišljena i realizovana od strane naših stručnjaka te da su predstavljala izuzetno složen i zahtjevan stručno-inženjerski zahvat. Ovim geodetskim mjerenjem su se osim vertikalnih vrijednosti slijeganja površine terena mjerila i horizontalna pomjeranja te pratilo stanje na karakterističnim objektima u staroj gradskoj jezgri.
Podsjećanja radi, najveća ukupna vertikalna slijeganja površine terena u periodu od 1956. godine do danas registrovana su na području Bukovčići-Trnovac i iznose preko 14 m. Najveće godišnje slijeganja površine terena izmjereno je na području Pinge, krajem 70.-tih godina prošlog vijeka i iznosilo je preko 1 m.
Sve u svemu neko se ponosi i kiti svojim jubilejima a mi ih se na neki način odričemo ili jednostavno na njih zaboravljamo jer ih ne znamo cijeniti. Ko god se nađe prozvan u ovom tekstu (a mogao je nešto uraditi) neka zna da nije jedini jer zakazali smo svi a prvenstveno struka i politika. Ipak postoji nada da popravimo naš odnos prema jubilejima jer baš u 2017-toj ima jedan "zlata vrijedan" pa možda se neko i dosjeti.
Sretnu Novu 2017. godinu svim građanima Tuzle želi mr Amer Džindo, dipl.ing.geol.
