U povodu dešavanja 10. januara, kada su dva aviona u uslovima dobre vidljivosti odustala od slijetanja na Aerodrom Tuzla, direktor Aerodroma, Rifet Karasalihović, za RTV Slon dao je sljedeće objašnjenje.
- Mi u ovom trenutku imamo adekvatno ljudstvo, kompletan posipni materijal, ureu koju mi posipamo ko svi aerodromi u Evropi da bi ta pista bila adekvatna za polijetanje i slijetanje aviona. Međutim, niske temperature potpomognute jakim vjetrom nisu dali urei da odradi svoja hemijska svojstva odnosno da otopi led sa poletno – slijetne staze.
Drugim riječima avioni nisu mogli sletjeti zbog poledice na pisti koja se održala cijeli dan pa se samo od sebe nameće pitanje kako to sa poledicom izlaze na kraj na drugim aerodromima u Evropi i svijetu, a na našem ne mogu.
Podsjećamo da smo na našem portalu
pratili situaciju oko preusmjeravanja aviona za Beograd i Budimpeštu, te da je u vrijeme dolaska prvog aviona temperatura na aerodromu bila -11 stepeni uz slab snijeg i vjetar od oko 7 km/h. U vrijeme dolaska drugog aviona temperatura je bila ista, -11 stepeni, slab snijeg i vjetar 3,6 km/h.
Podatke o temperaturi navodimo iz razloga što je urea, za koju direktor kaže da nije reagovala, efikasno sredstvo do temperature -8 stepeni, a taj dan je temperatura bila -11 stepeni. Za niže temperature koriste se druga sredstva. Provjerom u javnim nabavkama pronašli smo da sarajevski aerodrom koristi kalijev format koji je efikasan do -32 stepena. Drugo sredstvo, sodium format, efikasno je do -18 stepeni.
S obzirom da direktor Karasalihović kaže da aerodrom ima "kompletan posipni materijal, ureu koju mi posipamo ko svi aerodromi u Evropi da bi ta pista bila adekvatna za polijetanje i slijetanje aviona", pri čemu ne spominje druga sredstva osim uree, nameće se zaključak da zapravo aerodrom kojim rukovodi, u situaciji kada pada snijeg i uz temperaturu nižu od -8 stepeni, ne može obezbjediti uslove za sigurno slijetanje aviona. To što su se avioni spuštali i pri -27 stepeni može se zahvaliti, ne urei već vremenu bez padavina i suhoj pisti.
Niko nije očekivao ovako hladan i dugotrajan talas pa u uslovima kada se želi uštedjeti na svemu i svačemu, nije nikakvo čudo što aerodrom ne raspolaže sredstvima protiv mržnjenja na temperaturama nižim od -8 stepeni. Da se ima novca sredstva bi bila nabavljena "da se nađu".
Razumjeti se dakle može, ali ne i opravdati iz prostog razloga što je spriječavanje zamrzavanja piste u vrhu prioriteta, ne samo zbog sigurnosti putnika već i zato što aerodrom od juna 2015. godine opslužuje Wizzairov bazni avion. Kada taj avion ne sleti u pitanje dolaze i ostali letovi tog dana, a ako ne prenoći onda i letovi narednog dana. To su redovni letovi za koje putnici karte kupuju i po nekoliko mjeseci unaprijed i jednostavno je nedopustivo da se let ne može realizovati jer aerodromska svijetla nisu propisna ili se ne može ukloniti poledica s piste.
Šta znači kada se avion ne može spustiti zbog poledice rječito govore dešavanja 10. i 11. januara.
- putnici iz Frankfurt Hahna su umjesto u Tuzlu stigli u Beograd. Riječ je o minimalno 150 ljudi koji su od Beograda do Tuzle autobusom putovali najmanje 4 sata.
- avion je trošio gorivo na kruženje a zatim i za dodatni let od Tuzle do Beograda
- let za Berlin prvo je pomjeran i na kraju otkazan. Preko 150 putnika, od kojih su neki taj let planirali sedmicama unaprijed, ostali su bez prevoza do Berlina.
- avion, koji nije mogao da sleti u Tuzlu, iz Beograda je odletio prazan za Berlin da preveze bar te putnike do Tuzle
- pri dolasku iz Berlina, nakon kruženja u blizini aerodroma Tuzla, zbog nemogućnosti da sleti usljed poledice, avion je odletio za Budimpeštu, što predstavlja novi trošak.
- berlinski putnici su iz Budimpeste do Tuzle autobusima putovali najmanje 6 sati.
- ujutro, u srijedu, avion za Dortmund nije poletio u 05:50 jer je avion umjesto u Tuzli prenoćio u Budimpešti. Preko 150 putnika čekalo je 7 sati da ovaj let bude realizovan.
- prazan avion doletio je iz Budimpešte do Tuzle da obavi let za Malme. Let je obavljen sa zakašnjenjem 2 sata i 40 minuta.
Da rezimiramo, preko 150 putnika ostalo je bez leta za Berlin, preko 150 putnika čekalo je na let 7 sati, drugih 150 čekalo je skoro 3 sata, preko 300 putnika putovalo je dodatno autobusima najmanje 4-6 sati. Avion je bez potrebe letio od Tuzle do Beograda, pa prazan od Beograda do Berlina, neplanirano od Tuzle do Budimpešte i prazan od Budimpešte do Tuzle. I sve to zato što se nisu imala odgovarajuća sredstva protiv zamrzavanja za temperature niže od -8 stepeni.
Isto se dešava i kada avion ne može da sleti jer aerodrom nema odgovarajuću prilaznu rasvjetu. Rok za završetak izgradnje stalno se produžava, najavljivan je za septembar prošle godine, pa oktobar, novembar, decembar, evo sad i januar 2017. godine, a zapravo su, po ugovoru sa Wizzairom, svjetla trebala biti završena do kraja juna 2015. godine. Ako vam je mrsko računati, rok je probijen 1,5 godinu. U 2015-oj godini, zbog tih svjetala preko 14.000 putnika sletilo je na druge aerodrome umjesto u Tuzlu. Zar je trebalo dozvoliti da se na problem sa rasvjetom nakalemi i problem sa poledicom?
Naš portal redovno prati sva dešavanja u vezi aerodroma jer nam je stalo da se posao sa Wizzairom održi na duge staze, jer nas aerodrom čini dijelom Evrope, jer spaja naše ljude u dijaspori sa domovinom, a nas ovdje sa Evropom i svijetom. Iz tog razloga pišemo i o dobrim i o lošim stvarima, posve nam je nevažno ko upravlja aerodromom već kako se upravlja. Menadžment je zaslužan za sve dobro ali snosi odgovornost i za ono što nije dobro. Preko 300.000 putnika u prošloj godini zaslužuje duboki naklon svim uposlenicima aerodroma, odradili su ogroman posao.
Problem rasvjete, a evo i poledice, nisu nerješivi problemi. Zato ih toliko i potenciramo, da bi bili riješeni a ne da umanjujemo važnost drugih odličnih rezultata. Aerodrom koji u svom nazivu sadrži prefiks međunarodni, zaista to mora i biti. Ispred kapije aerodroma moraju se ostaviti naši balkanizmi tipa "nema problema", "lako ćemo", "neće ba to na nas" i da ne nabrajamo. Wizz Air je došao u Tuzlu ali da bi i ostao ugovori se moraju poštivati. I drugi aerodromi žele posao. Wizz Air već leti iz Niša, na proljeće će iz Sarajeva, Mostar pregovara, Osijek pregovara, a može se očekivati i da se Banja Luka uključi u posao. Konkurencija jeste zdrava ali je i opasna za onoga ko nije spreman da se takmiči. Svi želimo isto, da u martu, kako je najavljeno, stigne i drugi Wizzairov bazni avion i da Tuzla krene prema pola miliona putnika i samoodrživosti.
A.M.
