Centar za razvoj i podršku Šta rade ministarstva okoliša u BiH dok se dešavaju ekološke katastrofe?

Imamo pravo da znamo, gdje su i šta rade ministarstva okoliša u BiH, dok se dešavaju ekološke katastrofe?

U posljednjih nekoliko mjeseci u medijima pratimo naslove poput ovih:

Zagađenje zraka u BiH "katastrofalno"!

Alarmantno nizak nivo Jablaničkog jezera!

Vodena bujica zaustavila promet na autocesti Kakanj – Zenica!

U BiH preko 12 miliona tona uskladištenog crvenog mulja!

Milijarda maraka za termoelektranu na ugalj u Banovićima!

Hiljade tona nafte na komunalnoj deponiji u Vrbasu!

Uništili su nam Modrac!

I gdje su ministarstva okoliša u svemu ovome? Da li se na bilo koji način uključuju u cijelu priču? Nije zanemariva činjenica da imamo ministarstva okoliša na entitetskim nivoima, kantonalnim i u vladi Brčko distrikta, na nivoima gradova i općina imamo službe koje su zadužene za zaštitu okoliša, koji raspolažu značajnim budžetskim sredstvima i ogromnim aparatom uposlenih. Upravo jedan od prioriteta u njihovom radu bi trebalo, a i moralo, biti preventivno djelovanje u sferi zaštite okoliša, pogotovo kada svjedočimo ekološkim katastrofama koje se ponavljaju iz godine u godinu.

Nadležna ministarstva su strateški raspoređena da brinu o okolišu i zdravlju građana te bi bilo poželjno da nešto i urade. Ali gdje se krije problem?

Ministarstva nemaju dovoljno kvalitetnih ljudskih kapaciteta da se bave tekućim problemima, koji su ozbiljni i iziskuju dugoročna rješenja. Najčešće ova ministarstva i/ili službe služe da legalizuju energetsku politiku svojih stranaka i/ili vlada, koja je u suprotnosti sa principima zaštite okoliša, održivog razvoja i evropskih integracija.

Ne može se od građana očekivati da djeluju na smanjenje zagađenja zraka. Na primjer, građani nisu u situaciji prestati ložiti individualna ložišta, neće nam pomoći ni mjere poput onih "par nepar" za koje su i mnogi ljudi od struke i znanja u ovoj oblasti, kazali da su gotovo potpuno beskorisne. Nadležne institucije i država su odgovorne da se problemi preveniraju, a ne da se rješavaju posljedice koje najviše trpe obični građani.

Ministarstva nerijetko "prebacuju lopticu" jedni na druge, kantoni na entitet, entitet na kantone ili lokalne zajednice. Nema sistemskog i koordiniranog pristupa. Najveći negativni uticaj na okoliš i klimu, a time na sve sfere društveno-ekonomskog razvoja ima proizvodnja i korištenje fosilne energije (naročito uglja), kao i veoma neracionalno korištenje energije u svim sektorima (javnom, stambenom, poslovnom). Negativan uticaj i trendovi zagađenja okoliša koji se ponavljaju mogu se rješavati samo sistemskim, dugoročnim pristupom i smanjenjem upotrebe konvencionalnih načina proizvodnje energije.

Nadležne institucije dužne su kreirati i realizovati javne politike u sektorima okoliša i energije, s naglaskom na energetsku efikasnost i primjenu obnovljivih izvora energije kao najbolji odgovori na pitanje zaštite okoliša, održivog razvoja i postizanja boljeg kvaliteta života. Zato javnost, od njih s pravom očekuje, da kažu šta rade i da li uopšte išta rade kako bi se problemi u državi rješavali?

Centar za razvoj i podršku Tuzla

TUZLARIJE - VIJESTI