Uprkos činjenici da je Bosna i Hercegovina potpisnica brojnih međunarodnih konvencija, protokola i sporazuma koji oblikuju i zahtjevaju stvarnu primjenu pravila zabrane rodne diskriminacije, te da postoje pravni okviri i javne politike koje garantuju jednaka prava za žene i muškarce, žene u BiH još uvijek nisu jednake sa muškarcima u ostvarivanju svojih prava ni u javnoj niti u privatnoj sferi.
Rečeno je to na današnjem okruglom stolu o temi "Položaj žena u ruralnim i urbanim zajednicama". Okrugli sto su organizirale članice Udruženja "Vive Žene" iz Tuzle, a u okviru u okviru projekta "Osnaživanje žena na selu" kojeg podržava Olaf Plame International Centre.
- Dakle, žene su isključene iz svih važnih procesa vezanih za niz reformi koje je Bosna i Hercegovina u posljednje vrijeme pokrenula, a kao posljedica toga njihovi stavovi ostaju nevidljivi, i trend zanemarivog broja žena koje učestvuju u tijelima odlučivanja i upravljanja se nastavio. Bosna i Hercegovina se značajno poboljšala u ovom polju tokom posljednjih 15 godina uspostavljanjem okvira državnih institucija, usvajanjem Zakona o ravnopravnosti spolova u 2003. i njegovih amandmana u 2009. godini, kao i Zakon o zabrani diskriminacije u 2009. godine, ali neuspjeh vladinih institucija ili izbjegavanje harmoniziranja zakona na državnom, entitetskim i kantonalnim nivoima kako bi se osigurala jednaka prava i tretiranje žena pred zakonom izaziva zabrinutost - kazala je za Tuzlarije Mima Dahić, koordinatorica projekta "Osnaživanje žena na selu" u Udruženju "Vive Žene".
Proces postratne tranzicije obično služi kao izgovor da se poštivanje ljudskih prava žena stavi na margine javnog diskursa. Stereotipni i tradicionalni stavovi, običaji i kulturne prakse su duboko ukorijenjene u kolektivnu svijest o ulozi žene u društvu, koja je primarno viđena kao majka, supruga i domaćica, kao da su im velikodušno dodjeljene uloge čuvarica porodice.
Stradanja koje su žene doživjele u ratnim sukobima, na prostorima Bosne i Hercegovine, su bila ponižavajuća, u svakom smislu. Pored opasnosti za život, žene su morale brinuti o potrebnim sredstvima za opstanak, te obezbijediti hranu za porodicu, a to je zahtijevalo teške fizičke i psihičke napore.
Nakon ratnog perioda, došlo je mirnodobno vrijeme, a sa njim i privatizacija. U procesu privatizacije žene su izgubile glavne resurse, bolje uslove stanovanja, bolje plaćena mjesta i dovedene su do situacije da se bore za goli opstanak.
Prema gotovo svim istraživanjima o ekonomskom razvoju, mi smo među najnerazvijenijim državama, i samim tim je i položaj žene gori.
Žene u Bosni i Hercegovini su vezane za dom koji su skupa gradile sa supružnicima, ali u ovakvim slučajevima, najčešći nosilac prava na imovinu je muškarac.
Žene u društvu
Žene iz ruralnih područja su posebna kategorija u pogledu socijalne isključenosti, rečeno je na današnjem okruglom stolu. U seoskim područjima BiH se još uvijek drži do tradicionalnih rodnih uloga. U državnom pregledu napretka u provedbi Pekinške deklaracije (Beijing +20) za Bosnu i Hercegovinu navodi se kako se više od jedne trećine žena izjasnilo kao domaćice, a vjerojatnost da su muškarci zaposleni, samozaposleni ili rade na ugovore o djelu je dva puta veća nego kod žena.
Međutim, žene čine 40% zaposlenih osoba u dobnoj skupini između 16 i 26 godina te 30% onih u dobnoj skupini od 46 do 55, što sugerira na to kako je došlo do značajne promjene u posljednjih 30 godina.
Ipak, žene u ruralnim područjima čine manji dio zaposlenih i samozaposlenih radnica u odnosu na ukupan broj zaposlenih i samozaposlenih u čitavoj zemlji, što upućuje na velike razlike između ruralnih i gradskih područja. Iako žene predstavljaju važan resurs za oživljavanje ruralnih područja i ruralnog razvoja, njihov nepovoljan položaj s obzirom na njihove potrebe i probleme s kojima se susreću, one i dalje ostaju marginalna tema u ukupnim procesima i politikama BiH na svim nivoima.
Okruglom stolu prisustvovala su brojna udruženja iz Tuzlanskog kantona i Podrinja. Među njima bile su i članice Neformalnog udruženja iz Cerske.
- Naša grupa broji deset članica. Žene se međusobno druže unutar grupe, a koordinaciju među nama vrše članice UG "Vive Žene" iz Tuzle. Borimo se za ekonomsko, društveno i socijalno osnaživanje žena, te promociju i afirmaciju kroz razne projekte i edukacije. Želimo da žene izađu iz svojih kuća, počnu djelovati samostalno i afirmisano u društvu - kazala je Talović za Tuzlarije.
Dodala je da je položaj žena na selu izuzetno težak.
- Egzistenciju osiguravamo vršeći najteže poslove. Većina stanovništva u Cerskoj živi od poljoprivrede i stočarstva. Zbog neadekvatne putne infrastrukture, slabog vodosnabdijevanja, loših telefonskih linija, nedostatka prevoza i zdravstvenih usluga, život na takvom selu gotovo da nikome nije primamljiv. Sve više mladih odlazi, napušta svoje domove, tražeći šansu za normalniji život u inostranstvu. Zbog toga smo danas ovdje kako bi skrenuli pažnju na sve probleme i eventualno pokušali naći barem neko rješenje - istakla je Talović.
Naglasila je da su žene na selu itekako jako, hrabre i ustrajne. Bore se svim pomenutim problemima, odgajaju svoju djecu, a sve to od vlastitog rada i truda.
Vive Žene kroz projekat Osnaživanje zena u rualnim zajednicama želi doprinjeti boljem položaju žena kroz njihovu edukaciju, povezivanje s drugim ženskim grupama u Bosni i Hercegovini i šire.
- Također želimo promovisati važnost uloge žene na selu, uvidjeti njihove potrebe te osigurati njihovo prisustvo u javnom i društvenom životu Bosne i Herecegovine, te pomoći im da pokažu koliko doprinose u svojoj zajednici kroz djelovanje različitih ženskih grupa, i svakodnevnom bavljenju poljoprivredom. Danas smo imali priliku da se upoznamo i na koji način rade i kako zastupaju ženska prava različite grupe i udruzenja u zajednici - dodala je Mima Dahiž za Tuzlarije.
Organiziranjem okruglog stola "Vive Žene" su obilježile i 8. Mart, te dale priliku ženama iz urbanih u ruralnih zajednica da diskutuju o zajedničkim problemima, a i mogućnostima da uvide rješenja i akcije za prevazilaženje postojećih problema, i prepreka na putu unapređenja položaja žena u BiH.
S.P.
