|
TUZLARIJE - VIJESTI 02.04.2017. u 13:51 Broj citanja: 1481 Kritika Mladena Bićanića za predstavu ˝Kod kuće / Kabul˝: Iz Kabula - s ljubavlju
Sadašnjica je uvek jedno grozno mesto i ostaje grozno mesto za nas, poprište našeg zločina, mesto naše sramote...“ O kakvoj se to sadašnjosti i čijoj radi, što čini te grozote i sramote naših dana, u samom je središtu dramskog narativa komada "Kod kuće / Kabul „ suvremenog američkog dramatičara i filmskog scenarista Anthonyja Roberta „ Tony „ Kushnera ( Manhattan, New York 1956. ), dramskog pisca izuzetno dobro upućenog u materiju kojom se bavi i koju odijeva u kazališno ruho. Nakon svjetskog uspjeha sa „ Andjelima u Americi „ na kazališnim daskama i u HBO mini – tv seriji za koju je napisao scenario, te čitavog niza intrigantnih i uzbudjujućih dramskih tekstova, u New Yorku, u prosincu 2001. prvi put igraju novi komad, „ Kod kuće / Kabul „, u originalu „ Homebody / Kabul „, gotovo trosatnu predstavu čiji se prvi dio, monološki, može izvoditi i kao posebna cjelina. Upravo kao takva stigla je i u program 15. TKT Festa i to iz Beograda, gdje je još 2010. postavljen komad u cjelini, u režiji Željka Djukića. Taj njen, prvi dio, uvod, monodramski prolog gotovo da bi se moglo reći, igra prvakinja Narodnog pozorišta, glumica Dušanka Stojanović Glid, ovjenčana te godine i nagradom „Miloš Žutić što je dodjeljuje Udruženje dramskih umjetnika Srbije za najbolje glumačko ostvarenje u profesionalnim pozorištima u proteklih godinu dana.
Glumica, u crnini, sat vremena sjedi i pripovijeda „ priču koja počinje u sam osvit istorije oko 3000 godina prije naše ere...“, pred njom je samo jedan mali stolić i svjetiljka na njemu. A priča nas, uz pomoć nekog starog, gotovo zametnutog i zagubljenog turitičkog vodiča za grad, vodi u grad Kabul i njegovu povijest, od nastanka do danas. To je prva razina ove dramske storije. Kroz nju isprepliće se intimna povijest, životna ispovijest glavnog lika, pripovjedačice, njen život povučene i samozatajne žene zaljubljene u pripovijest koju nam prenosi, Londončanke opsjednute Kabulom. To je druga razina komada. Treća nam razgrće sve one „ grozote i sramote „ povijesnih zbivanja, nekada i sad, oslikava sistematsko urušavanja i uništavanje jednog podneblja, civilizacije, plemena i naroda tih prostora, užas i bijedu koju takav razarajući pohod sile i moći ostavlja za sobom – „ moje čitanje, moje istraživanje, liči na let noćnog leptira, treptavo, strastveno, osudjeno na propast čujemo odmah na početku. Kushner oslikava, poput starih fresko – majstora, svu veličinu, dostojanstvo i unutrašnju snagu tih nestalih, gotovo mitskih civilizacija i naroda, njihovu sudbinu, usud i tragičan poraz, njegov opis i poniranje u srž ove drame poput je pejzaža zlehude povijesti kojim, van vremena i prostora, ali ne bez nekog nelagodnog osjećaja krivnje i gorčine, šetamo i uočavamo, pamtimo ono što se zaista dogodilo, ti krajolici su čas stvarni, opipljivi, čas nadrealni, fantastični, izmaštani, jer, kako nas poučava glumica – naš tihi i pažljivi vodič na tom putu: „ magijska vjerovanja imaju snagu samo ako se poštuje njihova suštinska krhkost. „ I odmah zatim dodaje: „Ovaj vek nas je naučio da svoju maštu usmeravamo ka skrivenoj patnji, zlim posledicama zlih dela, učinjenih odavno. A njena igra, bravurozna u svakoj gesti, u svakom tonu i boji njena nazalna glasa, izvanredno usaglašena u tempu i ritmu onoga što izgovara i onoga kako to doživljava, tu zaboravljenu povijest pripovijeda u skladu sa dostojanstvenom veličinom te iste povijesti, dajući Kushnerovom dramskom predlošku dubinu epa, veličanstvenost himne i magičnost poetskog iskaza.
Naravno, Kod kuće / Kabul ne može zaobići niti govor o ljubavi, uz patnju, čežnju i muku, ona je takodjer čvrsto, neraskidivo utkana unutar njegove dramske strukture, njome velika glumica Dušanka Stojanović Glid završava svoj monodramski solilokvij: „ Svi smo mi nekada voljeli jedni druge, to sad naprosto nije tako. I ovo što je bilo to jeste ljubav. Kako jedna majka može da ne voli svet, šta je ljubav ako nije prepoznavanje, ljubav nema nikakve veze sa srećom. Moć ima veze sa srećom, ljubav jedino ima veze sa domom. „
Mladen Bićanić
(tuzlarije.net)
|
|
|