Bol i tuga u očima Tuzlaka koji su izgubili svoje najbliže 25.05.1995. godine na Kapiji nisu nestali ni nakon 22 godine. Prisjećaju se Tuzlaci te večeri kada je od agresorske granate ispaljene sa Ozrena pokošena tuzlanska mladost na Kapiji grada. Toga dana cijela Tuzla je plakala. 22 godine kasnije gorčina, bol i suze na mezarju / groblju na Slanoj Banji.
Masakr na Kapiji redstavlja najmasovniji zločin u Tuzli, koji su počinile srpske snage pod komandom ratnog zločinca Novaka Đukića, a ovaj datum se godinama u Tuzli obilježava kao Dan žalosti.
Zločin na tuzlanskoj Kapiji je dokaz da su oni koji su izvršili agresiju na BiH imali za cilj da unište sve civilizacijske tekovine uperivši svoje nišanske sprave na mlade ljude, koji im nisu bili ništa krivi.
Delegacije udruženja civilnih žrtava su, uz porodice, prijatelje, preživjele žrtve masakra, položile cvijeće i vijence na mezarju/groblju stradalih na "Kapiji". Počast ubijenim odali su i predstavnici vlasti. Nakon toga, uslijedila je komemoracija na Kapiji gdje je 25. maja ubijena tuzlanska mladost.
Sudbina je htjela da Nura Alispahić iz Srebrenice izgubi kompletnu porodicu i veliki broj uže familije. Muž Alija poginuo je u Srebrenici, sin Admir na tuzlanskoj Kapiji, a najmlađeg sina Azmira ubili su Škorpioni. Od prevelike tuge za najbližim, umrla joj je kćerka. Poslije svega što je preživjela, Nurino zdravlje ozbiljno je narušeno.
S.P.
