Udruženje "Nova ženska inicijativa", koje samo u nazivu ima "nova" a već je po broju (realizovanih) akcija i inicijativa mnogima poznata, obradovalo je ljubitelje pisane riječi organizovanjem promocije romana "Kako preživjeti smak svijeta" Jagode Iličić.
Već duže vrijeme, čim se spomene Jagoda Iličić, mnogima su prve poveznice djeca, priče, bajke. Život Jagode Iličić, u svim segmentima, povezan je s djecom. Radi kao učiteljica, piše za djecu, ima sina, piše razgovor sa zamišljenom kćerkom, gdje su djeca tu je u ona.
Dobitinica je brojnih nagrada od kojih posebno treba izdvojiti nagradu "Mali princ" za najbolju knjigu za djecu i mlade na području Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore, nagradu za najbolju neobjavljenu priču za djecu u BiH, nagradu Fondacije za izdavaštvo BiH, a uz nagrade tu je i niz nominacija na prestižnim književnim susretima.
Nakon niza knjiga za djecu, ovaj put Jagoda Iličić napisala je knjigu za odrasle "Kako preživjeti smak svijeta". Knjiga pomalo netipičnog žanra, u kojoj je sve isprepleteno pa i samo vrijeme dešavanja, od davne prošlosti do uslovno rečeno sadašnjosti pa do daleke budućnosti. Knjiga je za odrasle ali je jasno da je knjigu napisao neko ko dobro komunicira sa djecom jer to dijete u Jagodi Iličić, sudeći prema mašti koja isijava iz svakog retka, nikad nije odraslo. Neki od likova su Vjetar, Breza, Biser, mjesta su Ljubičaste Stijene, Zemlja Sjenki. Tu su elementi priča, bajki, basni, proze, poezije, ima svega ali svo to šarenilo je uobličeno u knjigu u kojoj svako može pronaći nešto za sebe. Nešto što je doživio, o čemu je razmišljao, što ga se tiče, što će ga nasmijati, rastužiti, u svakom slučaju izazvati emociju.
Promocija knjige održana je večeras u Kristalnoj dvorani hotela Tuzla, a u nastavku pročitajte i dio osvrta koji je napisala Enisa Alibalić, novinarka i autorica bloga
VOLIMO ČITATI, koja je uz književnicu Iličić i govorila na promociji.
Tegobnost i tugu lako je mijenjala razdraganošću i veseljem, ozbiljne teme začinjavala humorom, a mjesta opisivala na način da nije bilo teško preseliti se tamo dok sam čitala. Dopada mi se odvažnost sa kojom je napisala roman koji ne preza od ogoljavanja u svakom smislu – bilo da piše o savremenom životu, ljubavi, patnji ili seksualnom činu, a opet ostavlja dovoljno na mašti čitatelju da u svemu tome pronađe svoje značenje i tok. Ovo definitivno nije knjiga koja pripada samo piscu i samo jednoj vrsti čitatelja. Nju će, sigurna sam, svako doživjeti na način svojih trenutnih osjećanja, a drugi put mu možda otkriju nove momente. A možda jednostavno nećete tragati za značenjem, već uživati u umijeću baratanja riječima, mašti i putovanju. Oduševljena sam spektrom boja kojom su obojene njene priče. A naročito mi se dopada stil kojim piše. Svilenkasto, poetično, realno u svakoj svojoj nadrealnoj komponenti.
S.M.
