Neki dan sam prolazila pored zgrade u kojoj su dugo bile smještene osnovna i srednja muzička škola. Samo što se nije srušila, sva se nagela. Bilo bi lijepo kada bi se na istom mjestu, ako to stabilnost terena dozvoljava, sagradila potpuno ista zgrada. Dobra je to lokacija za muzičku školu, nema okolo stambenih zgrada da nekome eventualno smetaju zvuci vježbanja na raznim instrumentima. Tuzlaci su i navikli da je škola tu, zbog akustike je posebnog oblika, i sve to je lijepo izgledalo. Srednja muzička škola obilježila je 60 godina od osnivanja. Jedan od suosnivača i prvi profesor bio je Čestmir Mirko Dušek. Odlučeno je da Srednja muzička škola nosi ime ovog uglednog Tuzlaka, koji je bio vrsan pedagod, muzičar, sportista, slastičar, čini se da sve što je radio radio dobro, a usput su ga ljudi voljeli, tako da je vijest dočekana sa odobravanjem.
Gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović, nakon riječi dobrodošlice, uglednim gostima daruje neke suvenire i često knjigu o Ismetu Mujezinoviću. Knjiga je dobra, nema govora ali ne bi bilo loše, kada bi se našlo sredstava, pa uradila jedna dobra fotomonografija grada, u kojoj bi se nalazili i zapisi o uglednim, zaslužnim građanima Tuzle, kakav je bio gore pomenuti prof. Dušek, o nekim ulicama, zgradama. Oni koji se tim bave, već znaju naći mjeru da se kroz listanje jedne knjige stekne neki uvid o gradu i ljudima. Da se uradi na našem i engleskom jeziku. Nekima da se dijeli kao poklon, a i da se može kupiti, pa da imamo šta poklanjati strancima. Inače su glavni pokloni mlin za mljevene kafe, džezve za kafu, vrata ili grb grada i sl. suveniri .
Na jednoj od slika vidi se mala djevojčica koja prosi. Tako je sitna da mi se čini da nema više tri, četiri godine. Jedna je od brojne djece koja se postave na određena mjesta i prose u gradu. Prosjačenje je odavno uzelo maha ali ne prose najsiromašniji. Oni su uglavnom u svojim kućama, samo neke komšije znaju kako teško žive. Zbog ponosa gladuju, ne osjećaju se lijepo kad im drugi daju, do debelog zora se ne prijavljuju u javnu kuhinju. Ovi koji prose uglavnom su u lancu prosjačenja. To je nekima unosna rabota, dosta zarade, djeca su im kao robovi koji za njih rade, pravi zlostavljači djece. Neka od te djece su po cijeli dan na suncu, a što ne idu u školu je posebna priča. Ljudi daju, šta će, vide malo dijete, sažale se dok ne vide one koji iza njih sjede ili ih nadziru sa sigurne udaljenosti, izbace ih ujutro iz kola, noću pokupe.
Prosjaci s mobitelima nisu neko čudo, imaju i automobile, samo što umjesto da idu na posao i rade oni rasporede djecu po gradu. Sve je to zabranjeno, kažnjivo, o tome se povremeno govori, kada je neki prigodan datum organizuje se neki skup, dobra tema za razne radove, diskusije i to je to, sve ostaje kako je bilo. Od nekih se ne može ni kafa u kafiću popiti, odmah dolaze. Najgore je što je mnogima teško razlikovati bezobrazluk, lopovluk od siromaštva, na tu kartu i igraju, i tako se sve vrti u krug. Građani daju, oni uzimaju i tako.
Dan je lijep, sunčan ali ima hladnog vjetra.
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 11 beba, 5 djevojčica i 6 dječaka.
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljene su 194 intervencije
Vatrogasci - imali su 3 intervencije
MUP TK - javni red i mir je narušen 1 puta, prijavljeno je 8 krivičnih djela, zabilježeno je 10 saobraćajnih nezgoda
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, 08.06.2017. godine krv je darovalo 47 davalaca.
