Za one koji ne znaju, Hajrudin Trle je jedan od najpoznatijih biciklista u Bosni i Hercegovini, a svojom osebujnom karijerom, to je čovjek koji je cijeli svoj život posvetio biciklizmu. Njegova karijera počinje još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća gdje se održao sve do današnjeg dana. Trle je rođen je u Tuzli 7. maja 1956. godine. Po struci je staklar, a poslije posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini, završio je višu trenersku školu 1998. godine u Tuzli – smjer nogomet, pošto biciklizam nije bio izbor.
Bicikl je njegov život, pa i do prije par godina kao veteran, učestovao je na mnogim velikim takmičenjima, dok danas ide sa svojim momcima iz BK "Zmaj od Bosne" kao trener i pratnja.
Prije par dana za Trlu je stiglo još jedno priznanje od Biciklističkog Saveza Bosne i Hercegovine, naime Trle je izabran za Cestovnog Selektora BiH. Tragom tih informacija, kontaktirali smo ga te obavili kratki razgovor.
BikeMagazin: Prije svega želimo Vam čestitati na izboru za selektora. Zanima nas kako se osjećate danas po pitanju tog priznanja?
Trle: Zahvaljujem se na čestitkama. Iskren da budem sretan sam što me je eminentni UO Biciklističkog Saveza po treci puta imenovao za selektora reprezentacije BiH.
BikeMagazin: Tko je Hajrudin Trle? Opišite nam malo sebe i Vaše početke bavljenja biciklizmom.
Trle: Za sebe od srca volim reći da sam biciklista. Još od 1970. godine sam se počeo baviti biciklizmom pošto je u to vrijeme bila kod nas u gradu ekspanzija biciklizma. Prije mene, biciklizmom su se najprije počela baviti moja tri starija brata pa sam uz njih i ja zavolio biciklizam. Biciklizmom se bavim punih 45 godina i kad bi se ponovo rodio i birao čime da se bavim isto bih odabrao, samo što bih više slušao roditelje i trenera nego tzv. Bicikliste i kvazi trenere koji su se predstavljali kao prijatelji a željeli su da te unište jer si im bio konkurencija.
BikeMagazin: Kako je u to vrijeme (u vrijeme Jugoslavije) izgledao biciklizam?
Trle: U ono vrijeme je bilo dosta bolje jer je bila sofka ili SIZ za fizičku kulturu te ako si bio reprezentativac u Jugoslaviji imao si stipendiju od koje si mogao solidno da živiš a takođe bile su i dobre nagrade na većim trkama pa se moglo da živi od onoga što si radio sa voljom i ljubavlju i gdje si imao veliku popularnost jer je biciklizam tada bio izuzetno cijenjen i popularan sport.
BikeMagazin: Danas je biciklizam jako mala disciplina u sportu i dosta nepriznata, da li je u vrijeme Jugoslavije situacija bila bolja ili je dosta slična današnjoj?
Trle: Kao što sam već rekao u Jugoslaviji je bilo dosta bolje, jer to je bio sistem gdje je bilo sve uređeno te sport je imao posebno mjesto i priznanje, dok sada ja lično mislim da smo dosegli samo dno i ne znam dokle ćemo i dalje da tonemo kad je sport u pitanju a pogotovo biciklizam koji je jako skup sport ali je i stvoren za reklamu jer si si uvijek u pokretu i nisi vezan za jedan prostor.
BikeMagazin: Kako vidite danas položaj biciklista u BiH? Kako vidite trenutnu situaciju u Biciklističkom Savezu Bosne i Hercegovine?
Trle: Današnji položaj biciklizma i sporta uopće na moju žalost ovisi od ljudi koji se nikada nisu bavili sportom a pogotovo biciklizmom. Biciklizam je zahtjevan i težak sport koji traži puno i iziskuje samo zdrave i razumne osobe koje imaju viziju da kroz biciklizam mogu doživjeti slavu i biti zdravi a oni koji su jako kvalitetni na zapadu mogu dobro da žive od biciklizma. Što se tiče našeg biciklizma i saveza ja očekujem od ovog novog Upravnog odbora da svi skupa zasuču rukave i da rade svi kao jedan da bi se prevazišla ova jako teška situacija u kojoj se sada nalazimo svi skupa.
BikeMagazin: Po vama koji je najveći problem u biciklizmu i razlog zbog kojeg se nalazi u lošoj situaciji?
Trle: Po meni najveći problem je što sport u BiH ne vode ljudi koji su za to sposobni nego vode ljudi politički podobni i ljudi koji su u sportu danas većinom zbog svojih ličnih interesa i svoje medijske populacije. Ovo se mora pod hitno prevazići ako mislimo ovim mladima dobro jer bi mi trebali da smo tu zbog njih a ne zbog stranaka ili sitnog ličnog interesa.
BikeMagazin: Da se vratimo malo na Vaš izbor Selektora Reprezentacije. Zanima nas Vaša vizija rada sa Reprezentacijom. Kako i u kojem pravcu će ići Vaš rad?
Trle: Ja sam bio selektor 1996-2002. godine te ponovo 2004-2012. Godine i radio sam onako kako smo mogli mi u savezu jer selektor bez klubova i takmičara ne može sam ništa. To znači da će moj prvi korak biti da oko sebe dovedem mlade koji žele da uče i tek onda ćemo po klubovima vršiti predavanja i obučavati mlade takmičare te krenut ćemo od nule jer što smo imali kvalitetnih seniora na našu žalost smo ih izgubili jer su prestali da voze ili su se ipak opredijelili za druge države. Tako da mi sad trenutno teško možemo da stvorimo kvalitetnu seniorsku reprezentaciju. Bit će puno posla ali se nadam da će ovi mladi treneri uz moju podršku u skorijoj budućnosti shvatiti bit biciklizma i ozbiljno početi raditi u interesu takmičara od kojih bi stvarali selekcije.
BikeMagazin: Danas je jako teško privući omladinu u klubove, te raditi sa djecom i pružiti im adekvatnu opremu i treninge. A s druge strane imamo i dosta samoprozvanih trenera, koji sutra rade pravilno ili nepravilno sa tom djecom što je opet jedan velik problem. Kako vi to sve vidite?
Trle: Generalno sve je teško ali ima ono da kada nešto voliš i želiš uz minimalnu podršku se može odraditi. Ja lično puno radim sa mladima što se vidi iz rezultata. A što se tiče trenera vidim da većina dosta griješi te misle da je to tako i da ako su nešto pročitali negdje da je to ispravno i da tako treba da treniraju. Ja im predlažem da se radi spram uslova njihovih takmičara i nikako ne trebaju da treneri svoje takmičare upoređuju sa takmičarima nekih naprednijih zemalja iz prostog razloga što je taj napredni takmičar rođen da bude biciklista i ima sve uslove potrebne za bavljenje biciklizmom dok naši takmičari počinju kasno da treniraju i nemaju nikakve uslove za napore koji ih očekuju.
BikeMagazin: Kako smo upoznati Biciklistički Savez BiH će ove godine raditi edukaciju biciklističkih trenera. Znamo da diploma ne donosi ime “Trener”. Ogledalo trenerskog znanja je njegova biciklistička karijera, uspjeh, kao i uspjeh tima kojeg trenira. Što je po vama sve potrebno proći da bi jedna osoba mogla postati trenerom.
Trle: Edukacija je dosta bitna svakako ali ako je dugoročna. Trener danas može biti svako ali pravi trener je onaj koji uči kontinuirano i koji je imao mogućnost da se i sam takmiči, te koji je iz svog cjelokupnog rada izvlačio pozitivno i prenosio to na takmičare a sve negativno odbacivao.
BikeMagazin: U vašem klubu imate dosta mladih biciklista. Kako je raditi sa mlađim naraštajima? Ima li netko tko se ističe po rezultatima i radu?
Trle: Svima je poznato da se u BK Zmaj od Bosne dosta radi sa mladima koji su na moju radost jako kvalitetni sve do kategorije seniora i na moju žalost čim dospiju u seniore onda su problemi jer seniorima trebaju adekvatni bicikli, oprema i vitaminizacija koja je jako skupa, a nažalost većina njih nije zaposlena pa nije u mogućnosti da priušti sebi te osnovne stvari koje su jako potrebne da bi senior uspio. Potrebna su i velika finansijska sredstva koja mi nemamo i onda oni prestaju da voze. Mi sada trenutno imamo kadeta koji su sigurno u samom evropskom vrhu a to je Husein Selimović te osim njega imamo još dosta mladih koji su svaki dan sve bolji i bolji jer mi zapravo činimo sve da ti mladi ljudi koji su u BK Zmaj od Bosne žive kao jedna porodica
BikeMagazin: Prije samog kraja još jedno pitanje, sada kad ste izabrani za Selektora cestovne Reprezentacije, koji je vaš sljedeći korak?
Trle: Teško pitanje jer mislim da nije bilo teže situacije u cestovnom viteškom biciklizmu ali pošto sam ja poznat kao čovjek koji živi za biciklizam a ne od biciklizma smatram da ćemo prevazići ovu izuzetno tešku situaciju i to zajedničkim snagama sa klubovima i svim članicama saveza a pogotovo očekujem veliku podršku od novog UO na čelu sa predsjednikom gospodinom Zlatkom Berbićem. Ja sam već počeo da sastavljam tim oko sebe, tim od mladih ljudi iz cestovnog biciklizma a njih će da predvodi naš kapiten Emir Hulusić koji će biti moj prvi saradnik i koji će sa mnom skupa da pokuša da vrati one naše pojedine vitezove jer potrebni smo svi da se uključimo i jedino skupa možemo da postignemo rezultate.
Želimo Vam puno sreće i uspjeha u budućem radu. Svakako se pratimo.
