U sklopu obilježavanja 25. godišnjice 3. tuzlanske brigade, rodbina i prijatelji, te bivši saborci Nikice Žarića, okupili su se jučer na pravoslavnom groblju “Trnovac” u Tuzli, kako bi otkrili spomen obilježje svom saborcu, za kojeg se u odbrambeno oslobodilačkom ratu 1992-1995 godina veže niz zanimljivosti.
Naime, Nikica Žarić se od prvog dana agresije na BiH dobrovoljno prijavio u redove Armije R BiH i kao njen pripadnik 1993.godine na majevičkom ratištu biva zarobljen od strane agresorske vojske. Odvode ga nakon toga u logor Batković gdje provodi sedam mjeseci. Obzirom da je Nikica Žarić bio srpske nacionalnosti u redovima Armije BiH, to dotano “inspiriše” monstrume u logoru Batković pa mu urezuju polumjesec i zvijezdu i bjesomučno ga maltretiraju tokom njegovog boravka u logoru.
Priča doživljava svoj vrhunac kada jedan od njegove braće zajedno sa sestrama dolazi u logor i uz pomoć nekakvih veza uspjeva da isposluje da se Nikica oslobodi iz logora i odvede za Beograd. Međutim Nikica to odbija i izjavljuje da jedino mjesto u koje želi ići je njegova Tuzla.
No ipak, Nikica biva razmjenjen za neke pripadnike agresorske vojske i dolazi ponovo u njegovu Tuzlu i prijavljuje se u redove Armije. Na žalost priroda ozlijeda koje su mu monstrumi u Batkoviću nanijeli bila je takva da je Nikica teško obolio i umro u 43 godini života.
“On je paradigma bosanskog otpora koja na najbolji način demantuje sve glasine kako su pripadnici Armije R BiH bili isključivo Bošnjaci i nešto malo Hrvata” – izjavio je u ime Koordinacije boraca Tuzle Nermin Marevac.
U ime bivših boraca 3.Tuzlanske brigade obratio se i Zlatni ljiljan ove brigade Salko Mehmedović koji je istakao žaljenje što do izrade jednog ovakvog spomen obilježja nije došlo i ranije te pozvao sve saborce 3. Tuzlanske da u budućem periodu ne dozvole da njihovi saborci teško žive ili nemaju osnovne životne potrebštine, već to prijave bilo kojoj boračkoj organizaciji ovog grada kako bi se na vrijeme reagovalo.
Tek po par rečenica rekli su i bivši komandant ove brigade Džanko Kemo te Muharem Džambić komandant 2. bataljona.
Posebno za ovu priliku iz susjedne Srbije, stigla je i Nikicina sestra Jeftić Boja koja je istakla da je pozitivno iznenađena ovim činom njegovih saboraca te dodala:
” Ovo je stvarno velikodušno od strane njegovih saboraca i ja sam svima zahvalna i ponosna sam na svog brata koji je živio i radio za svoj narod, za svoj grad, za svoje mjesto i on je moj brat na kojeg sam ponosna” sa suzama u očima izjavila je kratko Nikicina sestra Boja Jeftić.
Sličan komentar imao je i njegov brat Zoran Žarić koji se zahvalio svima koji su pomogli oko izgradnje spomen obilježja te naglasio da svi poginuli borci Armije BiH trebaju i moraju imati spomen obilježja kao trajnu opomenu za buduće generacije, da su postojali i živjeli ljudi koji su bili spremni dati svoj život za slobodu naše domovine Bosne i Hercegovine.
Sredstva za izgradnju spomen obilježja izdvojili su članovi porodice, Ministarstvo za boračka pitanja TK, boračke organizacije Grada Tuzla i udruženje logoraša Tuzla.
R.T.
