Između najviše planine dinarskog masiva Orjena i ulaza u Boku kotorsku, u Crnoj Gori, nalazi se Herceg Novi. Bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić osnovao ga je 1382. godine i nazva ga Novi. Bježeći pred Osmanlijama u svoju tvrđavu koju je imao u Novom dolazi hercegovački plemić herceg Stjepan Vukčić Kosača. Nakon njegove smrti 1466. tadašnje naselje nazvali su Herceg Novi. Danas u njemu živi nešto više od 40.000 stanovnika.
Lijep gradić, sa puno zelenila, pored Jadranskog mora, zanimljiva je destinacija za odmor. Dolazi dosta ljudi iz Srbije, Češke, Slovačke, Mađarske, Bosne i Hercegovine i drugih zemalja, a zanimljivo je da Rusi u priobalnim dijelovima Crne Gore kupuju kuće i stanove, koje poslije izdaju.
Turisti, osim obilaska znamenitosti, tvrđave, starih katoličkih i pravoslavnih crkvi, mogu da posjete Kotor koji je vrlo blizu, Igalo koji je spojen sa Herceg Novim, posebno lijepu plažu Žanjice do koje je najbolje ići brodicama, a putem od Herceg Novog se stiže za neka dva sata, zatim Plavu špilju koja je svega 5,7 naututičkih milja udaljena od Herceg Novog.
Šiplja je dobila ime zbog izuzuzetno plave boje mora koja se obasjana suncem reflektuje u njenoj unutrašnjosti. Ulaz, zavisno od nivoa mora može izgledati nisko ali u toku dana, bez plime, brodice bez problema uđu i onda se svi koji žele mogu kupati okruženi plavetnilom. Osim do nekih plaža organizuju se i izleti do Dubrovnika, Albanije i drugih, turistima zanimljivih mjesta.
Ako se dolazi od Neuma onda se na relativno kratkoj relaciji prelaze tri granice, bosanskohercegovačka, hrvatska i crnogorska, manji broj granica je kada se dolazi od Trebinja, mada se vozi prilično monotonim putem na kojem su nekad najzanimljivije krave koje se mirno šetaju po samom putu. Ni domaći ni turisti nisu im ni najmanje zanimljivi.
U punom cvatu, raznih boja, ljeti je najviše oliandera ali tu su i palme, razne vrste kaktusa, a oni koji u Herceg Novi dolaze u februaru mogu da prisustvuju manifestaciji Dani mimoze koja se održava gotovo 50 godina.
Mnogima, koji su živjeli u bivšoj Jugoslaviji, Herceg Novi posebno je približio Zuko Džumhur, koji je u tom gradu, u naselju Savina, živio oko 20 godina. U Herceg Novom je od 1964. godine živio i Ivo Andrić, tu je i umro 1975. godine.
Džumhur i Andrić su bili veliki prijatelji, Andrić je jedini predgovor za neku knjigu napisao baš za Džumhurovu knjigu "Nekrolog jednoj čaršiji".
Kao jedna od zanimljivosti o Herceg Novom turistima se upravo navodi da je tu kuća nobelovca Ive Andrića. Nakon smrti Ive Andrića kuću je od nasljednika otkupila općina Herceg Novi. Iako je bilo prijedloga da se kuća pretvori u muzej, neku kulturnu ustanovu, do realizacije još nije došlo, a jedno vrijeme u kući je bila i kafana.
U Herceg Novom živjeli su stalno ili povremeno mnogi umjetnici, posebno pisci, pjesnici, muzičari. Petar Petrović Njegoš, Simo Matavulj, Mihajlo Lalić, Branko Lazarević, Dušan Kostić, Mak Dizdar, Branko Ćopić, Izet Sarajlić, Desanka Maksimović, Arsen Dedić, neki su od njih.
Brojna stepeništa u Herceg Novom neki navode kao manu ovog grada ali uz šetalište uz more koje se spaja sa Igalom, i stepenice se zaborave.
Na nekim slikama je izuzetno nemirno more, kakvo je bilo zadnjih dana juna duž cijelog Jadrana ali inače je mirno i malo toplije nego u drugim mjestima na Jadranu.
S.M.
