12.07.2017. u 10:51 Broj citanja: 4309 Preporuka za čitanje: Orhan Pamuk: Muzej nevinosti
U gotovo svim romanima, kroz glavnu priču, Orhan Pamuk (1952. Istanbul) opisuje turske gradove, mjesta, način života, običaje, ljude koji pripadaju raznim slojevima društva. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 2006. godine, ne bez razloga, vrsni pripovjedač koji će svima, koji nisu bili u Turskoj, svojim opisima gradova, događaja, ljudi, njihovog razmišljanja, približiti tu euroazijsku zemlju.
"Moj do sada najnježniji roman, koji iskazuje najviše pažnje i poštovanja prema ljudima" rekao je Pamuk za svoj roman "Muzej nevinosti". Posebno je zanimljivo da je Pamuk sagradio pravi "Muzej nevinosti" koji se može pogledati u Istanbulu. U knjizi se nalazi i ulaznica kao i plan tog dijela grada. Imao je ideju da napisano dočara stvarnim predmetima. Kupio je staru kuću, napravio koncept ali zbog političkih stavova vlast mu je uskratila pomoć pri otvaranju muzeja. Sredstva od Nobelove nagrade potrošio je za renoviranje kuće i postavljanje brojnih eksponata.
Orhan Pamuk u Muzeju nevinosti
Teško je odrediti šta je fikcija šta zbilja, s toliko vještine je sve rađeno i napisano. Sve što se spominje u romanu nalazi se u Muzeju nevinosti, u kući u kojoj je "živjela" glavna junakinja smješteni su eksponati. Pronalazeći zanimljive predmete nekada je i mijenjao tok romana. On roman nije samo pisao, nego je nastojao da ga živi, da ulazi u glave junaka.
U romanu se opisuju sedamdesete godine prošlog vijeka u Turskoj, glavni junaci su Kemal i Fusun. On je iz bogate porodice, stigao sa školovanja iz Amerike, a ona siromašna djevojka, radi u butiku, koju će Kemal nakon petnaest godina ponovo vidjeti. Nakon sasvim slučajnog susreta iz temelja im se mijenjaju životi. U vrijeme kada su seksualni odnosi prije braka smatrani nedopuštenim, mlada djevojka u vezi je sa zaručenim čovjekom koji joj je i daleki rođak. Seksualna privlačnost prerasla je u nešto puno više što dodatno komplikuje cijelu situaciju.
Posebna je njegova ljubav prema njoj, nešto sa elementima patološke opsjednutosti. Uzimao je svaki predmet koji je mogao, a koji je Fusun dotakla. Iz njene kuće krao je sitnice koje je ona koristila i dirala. Karte, papiriće koje je bacala, svaki opušak do kojeg je mogao doći. Posebno zanimljiv eksponat u Muzeju nevinosti su opušci koje je bacala Fusun.
Orhan Pamuk napisao je roman na 700 strana na način da ga je teško ostaviti, prestati čitati. O Kemalu i Fusun se misli, a zanimljivo je da oni koji su pročitali, nemaju uvijek isto mišljenje kada razgovaraju o njihovoj vezi. Pitanje je ko je tu koga više volio? Ko je više za njih dvoje uradio?
Roman je pisan u prvom licu jednine što dodatno doprinosi osjećaju autentičnosti priče. "Bio je to najsretniji trenutak u mom životu, ali to nisam znao. Da sam znao, jesam li mogao sačuvati tu sreću, i bi li tada sve krenulo drugim tokom? početak je romana koji vrijedi pročitati.
