U pretoplom Ateljeu Ismet Mujezinović, u okviru Ljeta u Tuzli, večeras su koncert održali Sanel Redžić, Denis Azabagić i Eugenija Moliner.
 Redžić, Moliner, Stanković, Azabagić |
Svjetski poznati muzičari, Tuzlaci, učenici prof. Predraga Stankovića, Sanel Redžić i Denis Azabagić, rekli su da se posebno osjećaju kada nastupaju u rodnom gradu. Prisutna je i radost i trema.
Prvi je nastupio Sanel Redžić sa kompozicijama Canticum (L. Brouwer), Preludij 1 (etide 1, 5 i 12 H.V. Lobos), Dva kaprića za Goyu, XX Obsequio a el Maestro, XVIII El sueno de la razon produce monstruos ( M. Castelnuovo – Tedesco) te Koyinbaba (C. Domeniconi).
Prije nego je počeo svirati posljednju kompoziciju Redžić je rekao da je riječ o njemu najdražoj vrlo zahtjevnoj kompoziciji, koju je naučio svirati kada je imao 15 godina a uvrštena je na njegov prvi CD koji je snimio kada je imao 17 godina. Izuzetno cijeni jednog od najvećih živih gitarista Domeniconia kojeg je imao priliku i upoznati, te s njim sarađivati.
Nakon Redžića nastupio je Cavatina Duo, Eugenija Moliner, flauta, i Denis Azabagić, gitara. Bračni par već dugo nastupa zajedno, a u Tuzli su, zbog problema sa rukom koje ima Azabagić, svirali kompozicije gdje dolazi do izražaja umjeće sviranja flautistice Moliner.
Predstavili su se sa kompozicijama Revirado, Introduccion al Angel, Libertango (A- Piazzolla) aranžaman Joe Hagedorn i Klaus Jackle, Theree Balkan pieces (A. Tomas), Sivi Grivi, Shepherd´s Dream, Kopanitsa da Kalantchatska (B. Gaquere), Fantasy on themes from "La Traviata", after Krakamp, Briccialdi and Tarrega (A. Thomas), inače aranžirano za Cavatina Duo.
Između numera, o muzici i kompozitorima govorili su Sanel Redžič i Denis Azabagić, a publici se na solidnom bosanskom obratila i Eugenia Moliner koja je rekla da sama uči jezik, raduje se dolascima u Tuzlu jer je to grad gdje se rodio njen muž koji ima puno rodbine, a također je rekla da i njihov sin zna naš jezik. Svojom neposrednošću i otvorenošću odmah je pridobila naklonost posjetitelja.
Vrsni muzičari imali su dobru publiku, koja je njihov trud nagrađivala aplauzom nakon svake kompozicije, a na kraju zvala na bis.
S.M.
