Prije tri četiri dana portal Indikator.ba objavio je vijest na koju do sada nije niko reagovao, a trebala bi bar Agencija za privatizaciju TK jer je riječ o prodaji osnivačkog udjela koji Koksno-hemijski kombinat d.d. Lukavac ima u društvu Global Ispat Koksna Industrija (GIKIL). U vijesti se kaže:
Općinski sud u Lukavcu, u izvršnom postupku radi naplate duga koji je zatražilo društvo Inkometal AG Cirih, Švicarska, zakazao je za 22. avgust, prodaju osnivačkog udjela koji Koksno-hemijski kombinat d.d. Lukavac ima u društvu Global Ispat Koksna Industrija.
Prodaja udjela, koji iznosi 49 posto, obavit će se usmenim javnim nadmetanjem.
Vrijednost 49-odstotnog udjela iznosi 82,27 miliona KM, a utvrđena je nalazom revizorske kuće Revita iz Cazina.
Na prvom ročištu osnivački udio ne može se prodati ispod polovine utvrđene vrijednosti, a ako prvo ročište ne bude uspješno, sud će zakazati drugo u roku od 30 dana. |
Vrzino kolo, u kojem već godinama igraju GSHL i KHK kao osnivači GIKIL-a, i Tuzlanski kanton kao vlasnik KHK-a, ovom prodajom postaje još zamršenije. U vrijeme privatizacije 2003. godine učešće KHK-a je bilo većinsko, 67% naspram 33% učešća GSHL-a ali su međusobnim ugovorom upravljačke ovlasti regulisane u korist GSHL-a (51% : 49%). Iako iz KHK-a tvrde da GSHL nije ispunio obaveze investiranja po ugovoru, izgleda da je u međuvremenu promijenjen i vlasnički odnos pa se i u navedenoj vijesti spominje 49% vlasničkog udjela KHK-a, što bi značilo da GSHL ima većinski i upravljački i vlasnički udio nad GIKIL-om.
Kakav je stvarni odnos vlasničkih udjela KHK-a i GSHL-a pokazaće rezultat sudskog spora kojeg je Vlada TK pokrenula pred Kantonalnim sudom ali je on privremeno zaustavljen arbitražnim postupkom kojeg je o pitanju vlasništva pokrenuo GSHL pred arbitražnim sudom u Beču.
U borbi za prevlast nad vlasništvom i upravljanjem GIKIL-om jučer se uključio još jedan "igrač". Riječ je o investicijskoj grupi Israeli Investment Group Balkan d.o.o. koja je spominjana i kao kandidat za kupnju Runika željezne rude Ljubija. Ova investicijska grupa je očito privučena sudskom prodajom vlasničkog udjela KHK-a koju smo spomenuli na početku vijesti.
Ovo je tek djelić priče o GIKIL-u jer sve postaje mnogo zamršenije kada se u igru uvedu podaci o akumuliranom gubitku ove kompanije koji je prema nekim izvorima premašio vrijednost osnovnog kapitala. Dug je po svoj prilici "nazidan" jer je najveći dio duga napravljen prema britanskom trgovačkom divu, kompaniji "Stemcor", preko koje je išlo kompletno vanjskotrgovinsko poslovanje GIKIL-a. Jeftinom prodajom koksa i skupom nabavkom sirovina i repro materijala, dug prema kompaniji "Stemcor" prerastao je ukupan temeljni kapital GIKIL-a.
O GIKIL-u i "Stemcoru" pisali smo još 2013. godine u tekstu
"Olujni oblaci od GIKIL-a kreću prema zgradi Vlade TK". Prenosimo dio tog teksta:
Logično je upitati se zašto bi neka britanska kompanija dopustila da se nazida tako veliki dug za kojeg zna da ne može biti plaćen? Odgovor je u isprepletanim poslovnim vezama "Global Ispata" i "Stemcora" i nejasnim vlasničkim odnosima u kojima je "Stemcor" vlasnik dijela "Global Ispata" a i "Global Ispat" je izgleda vlasnik dijela "Stemcora". Nekako sve navodi na pomisao da u slučaju GIKIL-a "Global Ispat" duguje sam sebi, te da je taj dug nazidan i nerealan kad je u pitanju "Global Ispat" ali je vrlo realan kada je u pitanju Vlada TK.
Epilog ove priče nameće se sam po sebi. Vlada TK nema novca ali ima većinski udio u vlasništvu nad GIKIL-om i svoj dug može platiti jedino tim vlasništvom. GIKIL ili neka firma pod novim imenom, koja će se iz ove situacije iznjedriti, biće 100% u vlasništvu jedne ili druge korporacije, svejedno. Riječ je o proždiranju pa je svejedno ko je onaj koji proždire.
Kanton će ostati i bez fabrike i bez para, možda još i sa par desetaka miliona duga, ali ne bi smio ostati bez odgovora ko je zakuhao ovu kašu i ko je krivac za prelivanje državne imovine u privatni džep, ovaj put još i strani. Onaj, vjerovatno se radi o više osoba, ko je upravljanje kompanijom prepustio manjinskom vlasniku bez efikasne kontrole kako taj manjinski vlasnik upravlja zajedničkom imovinom, kriv je do neba. |
Iz aviona se vidi da će kupac vlasničkog udjela kojeg KHK ima u GIKIL-u, kupiti i akumulirani dug. To se nikome ne isplati, posebno ako GSHL zadržava upravljačku većinu. To se može isplatiti jedino GSHL-u koji bi kupovinom KHK-ovog udjela po znatno nižoj cijeni u odnosu na vrijednost osnovnog kapitala došao u posjed cijele fabrike. Međutim, pitanje je zašto bi GSHL i to radio kada može da čeka da se u povoljnom trenutku akumulirani dug naplati preko KHK-ovog vlasničkog udjela čime bi "besplatno" došao do njega. Čini se da u svim varijantama GSHL ne može izgubiti, a to znači da u svim varijantama gubi KHK i Kanton kao njegov vlasnik.
Prethodni uokvireni tekst završava se pitanjem "ko je zakuhao kašu"? Za ovo pitanje mjerodavno je jedino Tužilaštvo ali podosta se može saznati i iz medijskih tekstova objavljenih tokom godina. Preporučujemo da neke pročitate uz napomenu da ne treba uzimati zdravo za gotovo sve što u njima piše ali ako je i dio toga tačan, previše je.
DANI (2002): Plati sve i ubij se sam!
U periodu 2011-2015 godina zabilježili gubitak od 117,8 miliona KM
Poziv Mitalu i Upravi Gikil-a da podnesu ostavke
A.M.
