U Tuzli je premijer Federacije Bosne i Hercegovine Fadil Novalić. Osjećam se ushićeno. Napokon da upotrijebim tu riječ pa makar i ironično. Novalić će danas biti na puno mjesta, u Fabrici cementa Lukavac, u Dobošnici, pa će posjetiti i Kampus Univerziteta u Tuzli da vidi NATO vježbe, pa Međunarodni aerodom Tuzla, TTU, a u Slavinovićima će otvoriti trafostanicu. Osim Novalića u gradu ima još dešavanja pa će se novinarske ekipe razletiti na sve strane. Čitaoci Tuzlarija neće biti uskraćeni za informacije jer imaju press službe koje će to sve lijepo pratiti pa ćemo im se i zahvaliti, a što se mene tiče "ovaj je grad mali za mene i Novalića". Proživljavam krizu profesionalnog angažmana, političari mi toliko idu na živce da mi je teško biti objektvna.
Što se tiče NATO vježbi, prava je ludnica, pitaju građani šta se dešava jer ima policije na sve strane. Trenutno se rade pripreme za sutrašnju vježbu na zgradi SODASO. U toku najžešćih protesta 2014. u toj zgradi sam izgubila poklopac od kamere, pa eto, ako slučajno nađu, molim pripadnike NATO-a da mi vrate. Već vidim da će im to biti u vrhu prioriteta. Što se tiče same zgrade, sad kažu da pripada Vladi TK, a meni više ništa nije jasno. Zašto je Vlada TK plaćala kiriju Rudniku soli ako je zgrada njihova? Od kako je uništena nije ni pokušana sanacija, prebacivala se odgovornost, a šteta je što bar prozori nisu zastakljeni. Onakva zgrada propada, a neki nemaju krova nad glavom.
Gledala sam sinoć prilog na hrvatskoj TV o jednoj školi. Slatka djevojčica objašnjava kako oni nemaju ormariće u školi pa im je puno teško zbog toga. Tužno pokazuje vješalice za jakne. Bilo bi idealno kada bi sve bilo baš kako neko želi, a ko zna, možda baš tada ne bi bilo idealno. Ipak, u moru problema praviti problem oko školskih ormarića je pretjerivanje.
Kakvi ormarići, baš je bilo lijepo bez njih, kada se čuje zvono, pa kao krdo ulijećemo u učionicu u borbi za prvu vješalicu. Zanimljivo, sjećam se vješalica iz osnovne ali ne i iz srednje, vjerovatno što je u osnovnoj i bilo te trke. Ako me pamćenje služi bila je jedna daska na zidu učionice, a na njoj metalne vješalice.
Kad se sjetim kuhinje u podrumu, limenih lončića, skromne užine, imam niz lijepih sjećanja na svu tu graju, smijeh, djecu, a sama kuhinja, njen inventar manje je bitan.
Često imam utisak da su ljudi iz malih zemalja puni kompleksa, toliko da često prave od djece snobove. Ističu razlike između djece, uče ih da ona trebaju imati bolje i više, bez obzira kako učila i kako se ponašala. Tužno mi je kad čujem kako mala djeca znaju ko je ko, koje vjere, nacije, šta kome rade roditelji. Ne kažem, bilo je toga i ranije ali bar se nisu isticale te vjerske razlike. I baš mi je drago što sam odrasla "u mraku", što se mene tiče nisu trebali ni paliti svjetla, da ne vidim mnogima prava lica.
Treba djecu pustiti da budu djeca, neka nađu svoj put, svako je priča za sebe, a roditelji, učitelji i ostali "odrasli" su tu samo da im pomognu na tom putu.
Inače priča o ormarićima me podsjeća na onu "da sam ja imao radni sto kako bih učio", a ko uči uči, uči uz svijeću, na podu, gladan, noću, kome se ne uči ne pomažu ni privatni časovi ni svi uslovi. Sad mi nekad smeta kakav mi je jastuk, a kad bih trebala učiti a baš mi se ne da, redovno bih zaspala. Sjednem da učim, sjetim se nečega, pa završim, pa telefoniram, pa gladna, pa malo muzika, i odjednom mi se počne spavati, kakav jastuk, kakvo šta, kako se slatko spava.
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 16 beba, 10 djevojčica i 6 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljene su 202 intervencije
Vatrogasci - imali su 5 intervencija
MUP TK - javni red i mir je narušen 2 puta, prijavljeno je 9 krivičnih djela, zabilježeno je 6 saobraćajnih nezgoda
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, 27.09.2017. godine krv je darovalo 30 davalaca.
