Veselo društvo kome smo se pridružili
Danas smo odlučili da pobjegnemo od tuzlanskog smoga i da ovaj krasan dan miholjskog ljeta provedenmo na planini Konjuh. Uputili smo se ka Stuparima sa namjerom da se popnemo do planinarskog doma Javorje.
Krenimo na planinu
Imali smo sreću da smo u Stuparima naišli na krasnu ekipu, Sabita, Mirsu, Azru, Elviru i Mensura.
Zahtjevna Orlovska staza
Pridružili smo im se i njima poznatim stazama (i bogazama) kroz Orlovu stazu popeli se do planinarskog doma Javorje.
Uz najstrmiji uspon postavljene su sajle
Gore, mali raj. Sunce sija kao tepsija, domaćin Kula nas dočekao kao najrođenije.
Naš planinarski dom na Javorju
Brza presvlaka, pa onda na klopu koju nam je Kula ponudio (begova čorba i naravno grah).
Naše drage planinarke, stigle su drugom stazom ali je bitno da su stigle
Pošto nismo htjeli da spavamo u domu (najavila se i došla grupa planinara iz Slavonskog Broda) krenuli smo dalje da se do mraka spustimo do Stupara.
Sabit nas je poveo do livada, zatim dijelom transverzale i na kraju smo se uklopili u Borinu stazu i u prvom sumraku spustili do Stupara.
Tokom povratka pratila nas je mala kujica sve do Stupara
Dan je bio prekrasan, priroda kao iz alpskih razglednica, na svakom koraku planinsko cvijeće i raznorazne gljive. Nisam do danas ni vidio toliko različitih gljiva, ali treba biti poznavalac pa znati koje smiješ ubrati i pojesti.
Boje jeseni očaravaju
Planina je puna cvijeća
Konjuh je pun smreke
Na svakom koraku neke interesantne gljive
Dilema je da li brati ili ne
Mrazovac je prelijep ali kažu jako otrovan
Originalna gljiva bukovača na sasušenom stablu bukve
Pročišćenih pluća i sa malo više crvenih krvnih zrnaca vraćamo se u Tuzlu gdje se od individualnog loženja ne mogu otvoriti prozori.
Ahmet Hukić
