Prenosim dio jedne vijesti koja će upotpuniti sliku novinarskog posla, odnosno onih dobrih novinara čije ime na kraju postaje slučaj ili dio crne statistike.
"Daphne Caruana Galizia, novinarka koja je otkrila aferu Panama Papers o pranju novca svjetskih bogataša, ubijena je u eksploziji bombe postavljene u njen automobil. Njena najnovija otkrića povezuju premijera Malte Josepha Muscata sa offshore kompanijama i prodajom putovnica. Galizia je prije 15 dana policiji prijavila da prima prijetnje smrću ."
U novije vrijeme često se spominje istraživačko novinarstvo. To se smatra vrhom novinarske profesije, a novinari koji se tim bave najboljim u struci. O tome svi imaju nešto reći. Zanimljivo je da i ne postoji definicija istraživačkog novinarstva. Nekada, prije pojave inerneta i mnogih savremenijih uređaja za snimanje, što audio što video zapisa, posao novinara se znao. Blok, olovka i put pod noge, pa nazad u redakciju da se prekuca i sredi materijal. Bila druga vremena pa su veće redakcije imale novinare za svaku oblast. Internet je donio i dobro i loše, što bi se plaćalo više novinara kad jedan može pokriti bar tri oblasti. Pa se svaštari, radi i što se zna i ne zna, odnosno bolje ili lošije poznaje.
Novinari na terenu, ali ne oni koji prate aktuelnosti, nego rove ispod površine, čačkaju, smatraju se novinarima koji se bave istraživačkim novinarstvom. Ne mora se ni nabasati na nešto, ljudi koji znaju za neki zanimljiv podatak, sami su pretpjelu štetu, ili su u nekom smislu žrtva, javljaju se novinarima. Oni koji imaju podršku, a i zaštitu, idu dalje, a mnogi neće da nešto objave i kada imaju komplet priču serviranu na pladnju. Najnoviji slučaj ubistva novinarke odgovor je na pitanje – zašto. Zašto bi? Život rizikovati, za mizernu i neredovnu platu kakvu u našoj zemlji u novinarstvu imaju mnogi. I da se ne znam kako plati, ne kaže se bez razloga "hrabri ginu".
Jako mi je žao ove žene kao i svih koji na putu pravde izgube život. Moram i dodati da oni, koji i pored silnog truda, napišu neistinu, ili se drže selektivne istine, prave dosta štete mnogima, a i struci. Kad se jednom neko ocrni, nema tog demanta koji će ga oprati. Kao kad se razleti perje iz jastuka, nemoguće je sve pokupiti.
Premijer Tuzlanskog kantona Bego Gutić, jučer je podijelio neke specijalne kompjutere za borce koji su slijepi. Sve je to mlado otišlo u rat, neki što su htjeli, neki što su morali, teško nastradali, vid izgubili, i sad su 100% invalidi koji često zavise od drugih.
Moja razmišljanja sigurno nisu herojska ali realnost je takva. Najbolje se držat sredine, niti prvi niti zadnji, ni dobrovoljno. Što bi Zijo Dizdarević rekao: "Ne idi sredinom, satraće te štogod, ama nemoj ni plaho uz kraj, već onako".
Pročitah članak o novinarki pa odoše misli u drugom pravcu, a htjela sam nešto skroz drugo pisati. Nema veze, ima i sutra dan.
Današnji je bio vrlo lijep, sunčan sa temperaturom iznad 20, a ujutro je bilo hladnije sa nešto magle.
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 18 beba, 8 djevojčice i 10 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljeno je 189 intervencija
Vatrogasci - imali su 2 intervencije
MUP TK - javni red i mir je narušen 1 puta, prijavljeno je 7 krivičnih djela, zabilježeno je 12 saobraćajnih nezgoda
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, 16.10.2017. godine krv je darovalo 37 davalaca.
