18.10.2017. u 12:10 Broj citanja: 6535 Tuzlarije u Njemačkoj: Bosanska tradicija, ponos, suze i gostoprimstvo
U Keln stižemo nakon jednoiposatnog leta iz Tuzle. I ne pomišljamo kakvo bi nam putovanje bilo i koliko bi putovali da smo morali koristiti autobus. Jednostavno, radujemo se činjenici da postoji tuzlanski aerodrom. I uživamo.
Putujemo prijateljima u grad Hagen, koji je udaljen nekih 80 kilometara od Kelna. Obradovani smo susretom sa širokim autoputem na kojem je hiljade vozila, a istovremeno smo razočarani jer znamo šta nas očekuje nakon povratka u domovinu.
U Hagen pristižemo nakon 40-minutne vožnje, a uz pomoć GPS-a tražimo prostorije gdje se održavaju probe KUD-a "Nur Bosna". Iz auta primjećujemo grupu žena koje sjede ispred zgrade, i odmah po osmijehu i gestikulacijama, prepoznajemo „"naš narod". U tim prostorijama zapravo i počinje razlog naše posjete dijaspori koja živi u ovom gradu. Već uveliko teku pripreme za manifestaciju "Folklor u srcu nosim ja".
Radosti zbog našeg dolaska ne manjka, "Selam alejkum", "Dobro nam došli", "Kako nam je u Bosni", rečenice su i pitanja sa kojima smo se na početku susreli.
Amina Šenderović, osamnestogodišnja je članica KUD-a koji je ovih dana obilježio svoju petu godišnjicu postojanja i rada. Rođena je u Hagenu gdje je završila osnovnu i srednju škola, a ujedno je i jedan od najaktivnijih članova u KUD-u.
- Okupljanje je zapravo počelo u džamiji gdje se rodila ideja za formiranja KUD-a. Obzirom da je većina nas rođena ovdje mi zapravo nismo ni znali šta je folklor. Počeli smo da se interesujemo, da se upoznajemo sa našom tradicijom i svi smo zavoljeli folkor - kaže Amina i dodaje da su naša djeca uglavnom znala samo šta je kolo, jer su to imali priliku da vide na druženjima naše dijaspore.
Pored džamije i vjere, koja je od velike važnosti za naše građane u Hagenu, Amina kaže da je folkor jedino mjesto gdje se okupljaju mladi iz ovog grada.
- Iz godine u godinu sve više mladih nam se priključilo, a u međuvremenu smo dobili i koregrafa Emira Bašića iz Tuzle koji je sve to podigao na viši nivo. Dobili smo pravo saznanje o tome kako su naše nane i djedovi igrali bošnjačke igre i koliko je to važan dio naše tradicije - kaže Amina kojoj je folklor postao smisao života.
KUD "NUR Bosna" Hagen ima dječiji i omladinski ansambl, a posebnu pažnju posvećuju i njegovanju najljepše bosanske pjesme sevdalinke. Ansambl broji oko 40 članova.
- Također, imamo i ansambl rekreativaca. To su zapravo naše mame koje su odlučile, kako bi nas što bolje podstakle da se također bave folklorom - dodaje Amina.
Koreograf Emir Bašić iz Tuzle sa omladincima iz Hagena se druži već četiri godine i ponosan je na napredak koji su ostvarili.
- Radimo na očuvanju kulture bh. naroda i narodnosti. Jako je važno kakav pristup imamo djeci. Mislim da u Hagenu postoji jedna odlična bosanskohercegovačka jezgra, odnosno ljudi koji se zajedno druže, ulažu u očuvanje tradicije i onda iz tog jednog ambijenta stvara se idealna prilika da se djeca i odrasli bave folklorom. Ako pričamo o tradiciji života u BiH, upravo je folklor nekako najbliži način za njegovanje naših vrijednosti. Zahvaljujući entuzijazmu roditelja i svakako interesu djece, mislim da smo stvorili uslove da ovo društvo funkcioniše na najbolji mogući način - pojasnio je Emir.
Došao je i najsvečaniji dio naše posjete Hagenu, počinje festival "Folklor u srcu nosim ja". Približivamo se srednjoj školi Fritz-Steinhoff-Gesamtschule iz koje odjekuju zvuci bosanskog kola. Sala je prepuna naših građana koji su na festival pristigli iz svih dijelova Njemačke. Tu je i nekoliko Nijemaca, koji su željeli biti diti ove smotre bh. umjetnosti. Svaka izvedba je nagrađena dugotrajnim aplauzom, suze radosnice i ponos zbog izvanrednog nastupa nisu krili roditelji mališana.
Roditelji su zapravo i podnijeli najveći teret organizacije ove manifestacije. To je tek trebalo vidjeti, a ne bi bilo loše ni prepisati kada su u pitanju smotre folklora u BiH. Svi roditelji učestvuju u organizaciji i rade sve. Od pripreme, dočeka gostiju, postavljanja stolova, spremanja hrane, do usluge, gostoprimstva i svega onoga što je potrebno da jedna manifestacija izgleda vrhunski.
I kada su se na kraju svjetla pozornice pogasila, prostor škole, u kojem je održana smotra, je očišćen za kratko vrijeme i vraćen u prvobitno stanje. Izgledalo je ko da se ništa nije događalo iako je u prostorijama škole boravilo na stotine građana. Najveći uzvratni poklon organizatorima bili su osmijesi zadovoljstva i sreće nakon što su posjetioci napustili prostor škole.
Bosansko gostoprimistvo prepoznatljivo i u dijaspori
Vrata svoje kuće gostima iz Tuzle - autoru ovih redova i folklorašima Evelu i Amelu, otvorila je porodica Mide Gogića, koji je u Hagen stigao nakon što je protjeran iz svog doma u Zvorniku.
- Jeste li gladni, upitao nas skromni i fini gospodin na prelasku praga njegove kuće.
Baš kao i u Bosni, red je upitati goste da li su gladni, a i sramota je da sjede gladni u kući. Uz to, porodica je iz Podrinja i Zvornika, a u gostoprimstvo ovog naroda smo se uvjerili više puta od Križevića, Snagova, Kamenice i Liplja, preko Šepka, Kozluka, do Zvornika, Diviča i Drinjače.
Ova ljubazna porodica nam je ustupila donji sprat kuće, a obzirom na pažnju koju su nam posvetili, ništa drugo nam ne preostaje nego da im se i na ovaj način zahvalimo.
Mido ima suprugu Sabinu i troje djece Amberu, Merisa i Ensara. Osim njih, u kući žive i Sabinini roditelji, koji su nas tretirali ko svoju djecu.
I na kraju, zanimljivo je da se kuća Gogića nalazi na jednom brežuljku, odakle se pruža pogled na cijelo naselje. Naš domaćin Mido nam je kazao da ga ovo mjesto podsjeća na njegovo naselje Begsuja u Zvorniku. Veli, još mu samo fali Drina da ugođaj bude potpun.
U nastavku pogledajte fotografije koje smo zabilježili u Hagenu, te još nekoliko video snimaka koji će vam dočarati atmosferu sa smotre folkora.
