Preporuka za čitanje: Fjodor M. Dostojevski: ˝Idiot˝

Ljudi kakav je glavni junak romana "Idiot" Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, mnogi su imali priliku sresti u životu, a možda su i sami takvi. Samo što se kod nas češće zovu dobricama, a uz njih se veže i ona "dobar i budala je isto".

Tuzlarije

Kako god ih zvali, riječ je o ljudima koje često drugi iskorištavaju, koriste njihovu dobrotu, u stanju su da praštaju sve, da nakon što ih ko zna koji put prevare, razočaraju, opet ponavljaju iste greške. Mnogi i ne znaju drugačije, beskrajno vjeruju ljudima vidjevši samo ono dobro u njima.

Knez Miškin toliko je naivan, dobar, toliko ga koriste, da čitaoca, koji ga i sažaljeva, počinje nervirati. Kao u mnogim djelima Dostojevski se i u ovom bavi filozofijom ljudske prirode. Da li je moguće da takav čovek postoji? Da li se "idioti" kad-tad opamete ili do kraja života ostaju takvi? Može li čovjek ostati nenačet svim lošim iskustvima? Da li je takva osoba, na kraju, mentalno zdrava? Svog "idiota" Dostojevski je prvo smjesto u sanatorijum u Švajcarskoj, onda u život, među ljude, što po "idiota" neće dobro zavšiti. Kao da sudbinom kneza Miškina pisac negira mogućnost funkcionisanja takve osobe u društvu u kojem svi i sve ima cijenu.

Na gotovo 700 stranica Dostojevski govori o životu Miškina kao i drugih zanimljivih likova. Tu su Rogožin, Nastasija Filipovna, Aglaja, Tocki i drugi. Piše o životu u Rusiji, opisuje odnose između ljudi, naročito ruskih aristokrata, generala, trgovaca, bogataša. Porodica, život, cijena života, moć novca, moral, etika, dobro, zlo, neke su od tema koje Dostojevski obrađuje u knjizi.

Dijelovi iz romana:

(...) Knez Miškin se podiže malo, uljudno pruži Rogožinu ruku pa mu ljubazno reče:
Sa najvećim zadovoljstvom ću vam doći i veoma sam vam zahvalan što ste me zavoljeli. Čak ću možda još danas doći, ako stignem. Jer, otvoreno da vam kažem, vi ste mi se vrlo dopali, a naročito kad se pričali o brilijantskim minđušama. Već ste mi se prije tih minđuša dopali, iako vam je lice mrgodno. A hvala vam na obećanom odijelu i bundi. Dosta će mi odijelo i bunda uskoro trebati... Jer ja u ovaj mah nemam skoro ni prebijene pare. (...)

(...) Nemamo zbog čega da se tučemo! Ja ću ga zamoliti za oproštenje, i svršena stvar. Ako on baš hoće da se bije, lijepo, možemo i da se bijemo! Neka puca, ja čak to i želim. Ha- ha! Ja sad umijem da napunim pištolj. Znate li da sam danas naučio kako se pištolj puni? Umijete li vi da napunite pištolj, Kelere?. (...)

(...) Ja hoću sve da objasnim, sve, sve, sve! O, da! Vi mislite da sam utopist? Ideolog? O ne, ja imam, vjerujte mi, samo jednostavne misli... Ne vjerujete? Vi se smiješite? Znate li da sam ja ponekad podlac jer gubim vjeru, eto, večeras idem ovamo pa mislim: "Kako ću da započnem s njima razgovor? Kojim riječima treba započeti da me koliko toliko razumiju?" Kako sam se samo bojao, a od vas sam se najviše strašio! A, međutim, zar sam se mogao bojati, zar nije bila sramota bojati se? Šta je s tim što na jednog naprednog čovjeka dolazi čitav bezdan zaostalih i rđavih? U tome se baš i sastoji moja radost što sam se uvjerio da uopšte nema bezdana, nego je sve sami živi materijal! Ne treba da se bunimo što smo smiješni, zar ne? Jer to je doista tako, mi smo smiješni, lakomisleni, imamo ružne navike, život nam je dosadan, ne umijemo da posmatramo, ne znamo da shvatimo... svi smo takvi, svi, i vi, i ja, i oni! (...)

Tuzlarije

Dostojevski (1821 – 1881) s očeve strane ima ukrajinsko porijeklo. Majka je bila Ruskinja. Preci s očeve strane, uglavnom su bili sveštenici, a njegov otac ugledni, školovani doktor. Dostojevski je krenuo skroz drugim putem, nije izabrao ni sveštenstvo ni medicinske nauke, nego inženjersko – vojne studije koje je i završio, ali se ubrzo posvetio pisanju. Često je pisao o onome što je osjetio na svojoj koži. Robijao u Sibiru, osjetio muke kockarske strasti, živio sa duševnom bolesnicom (prva žena), sam je imao problema zbog epileptičnih napada, znao je šta je nepravda, nedaća, neimaština. Tek pred kraj života s drugom ženom, s kojom je dobio djecu, pronašao je mir.

Njegov sprovod bio je svojevrstan protest, na kojem su bili brojni studenti, buneći se protiv carske Rusije. Preko 100.000 ljudi bilo je na sprovodu čovjeku koji je s poznatim cinizmom pisao o vlasti i kvarnom društvu dobro načetom nemoralom i nepoštenjem.

Roman "Idiot" jedan je od velikih romana ruskog klasika koji, uz ostale, svakako vrijedi pročitati.

S.M.

TUZLARIJE - VIJESTI

OSTALE VIJESTI