Preporuka za čitanje: Miljenko Jergović

U nekim djelima Miljenko Jergović (1966) kao da plete mrežu kojom povezuje ljude iz raznih krajeva jednog područja, koji se u nekom trenutku susretnu, čije su sudbine direktno ili indirektno povezane. Tim posebnim načinom pisanja, vještinom povezivanja, Jergović pokazuje veličinu svog talenta.

Tuzlarije

Jedan od takvih romana je "Dvori od oraha". U rasponu od preko 100 godina Jergović opisuje prije svega ljude. To su romani u romanu, priča o svakom "glavnom" liku mogla bi funkcionisati kao zaseban roman ali ovdje su likovi objedinjeni, njihovi životi su na zanimljive, nekada čudne načine povezani, baš kao što i jeste u stvarnosti samo se to ne zna ili ne vidi. Radnja se dešava u Dubrovniku, Sarajevu, Trebinju, Parizu i drugim gradovima i mjestima gdje su zatekli likovi iz romana, u opisu života članova dvije porodice kroz više desetljeća.

Jergović pokazuje veliko zanimanje ne samo za žive nego i mrtve. U svakom romanu je jasno da vlada temom, dobro poznaje podneblje, običaje, opisuje zdanja, prirodu, groblja, i opet prije svega prirodu čovjeka. Čovjek, svaki sa svojim životom važan i kad se čini nevažan, često bude glavni lik u nekom od njegovih romana.

Dijelovi iz romana:

(...) U Jablanici ga je na dogovorenom mjestu, u kafani Kod Edhema Pivca, dočekao jako debeli mladić, dobrodušna izraza lica i nevjerovatno lijepih očiju, onih što su kao pseće i vjeruješ im i kad lažu. Rekao je da se zove Orhan Velić ali mu Luka za svaki slučaj nije vjerovao. Iza kafane su napravili razmjenu dobara. Orhan je provjeravao sadržaj kutija, Luka prebrojao deset hiljada dolara.
Zašto ovo radiš? Nije izdržao na rastanku da ga ne upita. Orhan se nasmija, kad bi ti rekao – zato što sam dobar čovjek, bi li mi vjerovao?. Okrenu se i ode, i onako gegajući se niz drvored topola na kojima su visile jedne do drugih crne i zelene smrtovnice (...)

(...) Pola sata zajedničkog putovanja bilo je dovoljno da Patricija shvati da je taj muški skelet nezdrave sivo - rumene boje kože, koja se od bolesti stanjila kao flis papir, s licem na kojem su samo oči i ožiljci bili živi, a sve drugo bilo je kao na iskusnom mrtvacu, da je baš on njezin tip muškarca. Mogao je izgledati i drugačije, biti još mrtviji, s otvorenim i gnojnim ranama i maceracijskim pjegama, mogao je zaudarati i imati glavu brontosaura i drvene vješalice umjesto ruku ali Luka bi opet ostao isto, onaj koga je željela misleći da takvi muškarci postoje samo u njezinoj uobrazilji (...)

(...) Na izlasku iz autobusa dočekala ju je zima kakvu nikad nije osjetila i teški vonj ugljenog dima na koji se neće naviknuti, i pratit će je cijelog života kao glavna senzacija njezinih sarajevskih mjeseci. Taj miris će Dianu vraćati u taj grad i u doba prvog odlaska od kuće, kao nepogrešiva najava ili simptom lošeg raspoloženja. (...)

Roman "Dvori od oraha" ima preko 500 strana, obiman, zanimljiv, po literarnoj vrijednosti jedan od najboljih Jergovićevih romana. Svojim pisanjem o ljudima Jergović kao da ukazuje poštovanje životu kao čudu čiji smisao mnogi traže do smrti.

S.M.

TUZLARIJE - VIJESTI

OSTALE VIJESTI