Djeca iz osam tuzlanskih mjesnih zajednica i raznih osnovnih škola, danas su u zgradi Gradske uprave održali Dječiji kolegij. Simpatični su bili, govorili su o svojim željama i problemima. Dječak koji je bio u ulozi gradonačelnika kazao je da im je teško da se igraju na igralištima jer često ima puno stakla, a veća djeca i neki mladići ih tjeraju i ne daju im da se igraju.
 Cica maca spava |
Dosta je igrališta napravljeno, gotovo u svim mjesnim zajednicama, i tačno je da neki odrasliji znaju uzurpirati igralište. Kada ima neke sloge i reda ima mjesta za sve. Maleni kada odu kućama onda dolaze srednjoškolci i studenti, sjede na klupama, razgovaraju i uglavnom nikome ne smetaju. Na igralištu u blizini moje zgrade znaju do kasno noću sjediti i ne prave probeme. Oni koji se tako ponašaju su ok, samo treba one bahate malo povuči za uši (uskoro će novim generacijama objašnjavati šta to znači). E pošto smo mi već imali jednu tužbu zbog korištenja neprimjerenih izraza, a kako i zidovi imaju uši, valja mi naglasiti (eto dokle je to došlo) da sam mislila figurativno, što bi rekli Nadrealisti. Možda bi video nadzor, kojim je obuhvaćeno dosta objekata i javnih prostora, rješio i ovakve probleme.
Danas će se puno govoriti o pravima djece, a ja bih malo o pravima roditelja. I to posebno onih starijih. Cijeli život se smjenjuju sretni i tužni momenti, u sretnim je sve lijepo, svi se slažu, problemi se lakše rješavaju, kada dođu tužni i ružni onda na površinu izbijaju nečije karakterne osobine za koje nismo ni znali da postoje. Pa se kaže "šta ovo bi", "što me iznenadi", a u stvari nije bilo prilike da se vidi šta ko i kako misli.
Smrt roditelja je neminovost, da je sreće da što kažu sve ide redom, da roditelji ne dožive smrt djeteta. Kada se roditeljima promijeni bračni status, pa postanu udovci, udovice ili se razvedu, e onda je red na djeci da pokažu razumijevanje za oca i majku. Da shvate da su doslovno živi dok žive, i da imaju i želje i potrebe i pravo. Pravo da nastave sa životom.
Sva bi djeca voljela da im se mama i tata vole i zauvijek zajedno žive ali stvarnost je drugačija. Zanimljivo je nakon razvoda roditelja, prije mala djeca prihvataju nove mame i tate, nego odrasla koja imaju svoju djecu. Ne samo da ne prihvataju, ne odobravaju, nego se ljute, prijete, ne govore sa ocem, majkom, ako izlaze s nekim. Sebično je to. Djeca odu svojim kućama, a otac ili majka sami ostanu. Generacijske razlike učine svoje pa se u neka doba nema šta puno s roditeljima ni pričati, bolje je i djeci i njima da imaju nekoga za druženje.
Posebne su priče oko nasljedstva, penzija, iskorištavanja, zloupotreba, toga nažalost ima, o tome ne govorim, nego samo o prihvatanju od strane djece situaciju da im roditelji nisu zajedno iz bilo kojeg razloga i da to nema veze sa ljubavlju prema djeci.
Oni kojima su poznate ovakve situacije, znaće o čemu pričam, niko ne zna šta nas čeka, ne treba lako osuđivati, nije lako ali kad se neko voli onda se treba i pustiti da budu sretni na način na koji oni žele, a ne kako mi zamišljamo.
I još da kažem da je vrijeme prelijepo. Jesen u najljepšem izdanju.
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 12 beba, 8 djevojčica i 4 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljeno je 185 intervencija
Vatrogasci - imali su 2 intervencije
MUP TK - javni red i mir je narušen je 4 puta, prijavljeno je 5 krivičnih djela, zabilježene su 4 saobraćajne nezgode
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, 17.11.2017. godine krv je darovalo 15 osoba.
