Jutros je osvanuo obečavajući dan. Nisu najavljene nove padavine i nije nam trebalo mnogo da se osam planiara članova PD Konjuh dogovore da prošetamo od osmog kilometra u Doknju do vrha Majevice i Lovačkog doma na njenom vrhu.
Rečeno, učinjeno.
Goran, Eso, Fahro, Derviš, Mugdim, Šljivo, Ivelja i Ahmet krenuli su uzbrdo prteći raskvašeni snijeg, jer sem nekih životinjskih tragova nije bilo vidljivih tragova da je neko prošao prije nas.
Poznatim stazama i bogazama, pored starih panjeva i vrha Kicelj, zatim šumskim putem na grebenu, stigli smo do Lovačkog doma.
Nažalost, nismo se najavili domaru Čomi, pa smo pojeli i popili ono što se našlo u rancima, a i to je bilo dovoljno.
U povratku smo poplašili krdo srna koje su sišle na pojilište, ali su bile suviše brze da i njih stavimo u ovaj prilog.
Sve u svemu, jedan krasan izlet, bijeg iz zagađene tuzlanske atmosfere, istinsko druženje i malo više crvenih krvnih zrnaca u našim plućima.
