Svaka podrinjska sudbina, nastala u najtežim godinama, bolna je knjiga. Stranice boli, uz pomalo sreće, nekad su tužne, a ponekad i sa sretnim krajem. I ponosom.
Takav je i život Amira Šečića, koji je u stomaku majke napustio najveći pakao proteklog rata. Njegov život je ispunjen bolom, ali ipak, na kraju, uprkos svemu, on je – pobjednik.
Večeras je u Bosanskom kulturnom centru u Tuzli promovisao vlastitu knjigu, koja nosi naziv „Teško da sam bio dijete". Na stranicama je ispisan njegov život, koji je uglavnom obilježen odrastanjem u Domu za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli.
- Bio sam dijete, ali mi je rat ostavio veliki pečat. Sam hodati i koračati ovim asfaltom bilo je teško, tako da, hvala, Bogu ova knjiga mi je donijela pobjedu i pobjedu mog rahmetli babe, govori nam Amir.
Odrastati u Domu je bilo teško, posebno zbog činjenice da je odrastao sa dvije stotine drugih dječaka i djevojčica, koji također imaju teške životne sudbine.
- Mogu reći da se danas osjećam hrabrim, dodaje on.
Njegov rahmetli otac je ubijen 11. jula 1995. godine, u genocidu. Majka je prešla na slobodnu teritoriju, a Amir je tada još uvijek bio beba u njenom stomaku.
- Nažalost, ona je mene ostavila tri dana nakon mog rođenja na Gradini, govori ovaj Srebreničanin, koji ne želi puno govoriti o majci.
Nosi težak teret. Teret odrastanja u domu bez roditelja i teret Srebrenice. Upravo zbog drugog tereta, na mnogim stranicama njegove knjige je spomen ploča iz Potočara. Na spomen – ploči sve Šečić do Šečića.
- Sa očeve strane kompletna familija je ubijena, kratko će Amir.
Teško mu je, naglašava, jer je kroz život sve ono što djeca prolaze zajedno sa roditeljima, on morao proći sam. Morao je, dodaje, razmišljati deset godina unaprijed i biti spreman, kako bi mogao ići naprijed.
- Kada idete u školu, kada dobijete peticu, ne možete roditeljima reći da ste dobili peticu. Ko će se obradovati vašem uspjehu? Još gore je, kada padnete, nema vas ko podignuti. Morate sami biti svjesni i hrabri i da ustanete, govori Amir.
Navodi da je ova knjiga njegov početak. Veli, borit će se da ova knjiga bude put mladima, a prije svega njemu, jer je ovo njegova pobjeda.
- Želim da istrajem i nastavim ovim putem, govori Amir, koji trenutno radi u jednom kafiću u Tuzli, i posebno je zahvalan vlasniku koji mu je puno pomogao u životu.
S.P.
