Neki baš imaju sreće od samog rođenja, odnosno sretni su i prije nego se rode ako su u nekoj kraljevskoj ili prebogatoj porodici. I ne rode se, a sve im obezbijeđeno. Naravno da je najvažnije zdravlje, nema potrebe da se to posebno naglašava. Baš čitam da se tokom leta Jet Airwaysa iz Dammama u Saudijskoj Arabiji u indijski Kochi, na visini od 10 hiljda metara rodio dječak. Aviokompanija je objavila kako će dječak njihovim avionima moći zauvijek letjeti besplatno. Da sam se rodila u autobusu gradskog saobraćaja ne bi dobila besplatan prevoz, a moguće je i da bi mami kakvu kaznu uručili što je uznemirila ostale putnike. Dobro, možda me neće ništa besplatno ali nema govora da se žalim, za mnogo šta mogu biti vrlo zadovoljna. Kad vidim kako neki žive, s čime sve deveraju, mogu samo da kucam u drvo.
Čitam članak o mevludu za žene, naslov je "Tuzlanke, kao njihove nane nekada, baštine sjećanje na Poslanika", pa da i ja koju kažem. Razmišljala sam koliko je sama tradicija za analizu. Šta je tradicija, kada nešto postaje tradicionalno? Čini se da je tradicija češće vezana sa individuu, kuću u kojoj se odraslo, mahalu, ulicu, grad, selo, a što se više ide u širinu tradicija gubi pravila, mijenja se. Kako se ko doseljavao donosio je nešto svoje, vremenom su se običaji dosta izmiješali, pa se nekad ne zna šta je običaj nekog naroda, koje je to baš tipično jelo, nošnja, govor i sl.
Da se vratim na naslov, dobro se sjećam tuzlanskih mahala, nena me je čuvala. Uz one koje su bile, da kažem normalno obučene, nosile suknje dužine oko koljena, mnoge starije žene su nosile dimije. Znale su nogavice skroz dignuti do koljena pa izgleda kao suknja. Imale su kerane šamije, nekad zavezane samo na gornjem dijelu glave sa čvorom na potiljku. Sada žene muslimanke nose duge suknje koje se često vuku po zemlji, iz moje perspektive je to nešto novo, nije tradicionalna nošnja muslimanki ovog kraja. S kim god sam se igrala mamu od roditelja je zvao nena, majka ili baka, a oca od roditelja djed. Iako su u Sarajevu, Doboju i drugim dijelovima naše zemlje govorili i nana i dedo, zaista sam za prve "naše nane" čula nakon rata a sada je više djece koja kažu nana nego nena. A ima i nani, noni i drugih varijacija.
U pitanju je moje sjećanje pa ne mogu reći "nije to nikad bilo", ne znam, možda i jeste, svako ima svoje sjećanje i pravo na njega i svoje viđenje i njegovanje tradicije, pa na to treba tako i gledati. Možda samo malo više analiziram. Tako sam nedavno dobila recept za čokoladnu tortu na kojem piše "kako su pravile naše nane" pa mislim, ne sjećam se da je moja nena, koja je fantastično kuhala, ikad napravila tortu. Pravila je baklavu, hurmašice, pitu s jabukama, tako neke kolače ali nije tortu. Neno li neno.
Hajde, drago mi je da sam se kroz naslov koji mi je privukao pažnju sjetila jedne od najdražih osoba u mom životu.
Petak je, fin vam ostatak dan i predstojeći vikend. Danas je bilo dosta toplo a za sutra opet najavljuju zahlađenje. Žale se mnogi da im ne gode ove promjene vremena. Kome god šta bude kažu "do vremena je", tako da se može galamiti, bibikati, otresati (kakav divan izraz) i pravdati sa vremenom koji negativno utiče na ljude (i žene). Mislim da se samo kod nas može čuti "sjede ljudi i žene".
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 9 beba, 6 djevojčica i 3 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljena je 221 intervencija
Vatrogasci - imali su 1 intervenciju
MUP TK - javni red i mir je narušen 2 puta, prijavljeno je 8 krivičnih djela, zabilježeno je 7 saobraćajnih nezgoda
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, 15.12.2017. godine krv je darovalo 35 osoba.
