Trgovci na pijacama od 26. decembra u Kantonu Sarajevo neće moći raditi ukoliko nisu registrovali svoju djelatnost kao obrt, poljoprivrednik proizvođač, trgovačka radnja ili trgovac pojedinac. Tada na snagu stupa izmijenjeni
Zakon o unutrašnjoj trgovini u FBiH koji je propisao da svaki korisnik koji prodaje robu na stolovima i tezgama morati biti registrovan kao trgovac-pojedinac kod nadležnih organa.
Iz KJKP Tržnice-pijace su naveli kako su ispunili sve uslove koje je zakon pred njih stavio i da je u toku registracija korisnika. S druge strane, radnici su uplašeni za svoju egzistenciju i smatraju da finansijski neće moći pokriti sve namete.
Muniba Huseljić živi u Visokom, a na pijacu Markale gdje radi dolazi autobusom i plaća dnevnu kartu 20 KM. Samohrana je majka, ima dvoje djece i da ne mora prehranjivati porodicu odavno bi prestala raditi na pijaci. Kazala je da su prije svega uslovi u kojima radi neadekvatni, a pogotovo zimi kada temperature padnu znatno ispod nule, a pijaca je samo natkrivena.
S druge strane, Muniba je navela da mjesečno uspije zaraditi nešto više od 200 KM, ali da joj nakon registracije obrta neće ostati ni toliko jer će taj novac morati izdvojiti za plaćanje nameta državi, tačnije blizu 160 KM za PIO i 70 KM za porez na dohodak, kao i vođenje trgovačkih knjiga. Osim tih novih nameta, Muniba plaća najam stola, rezervaciju, magacinski prostor za čuvanje robe i kaže da će joj mjesečni troškovi preći 800 maraka.
"Ne znam kako ću uspjeti pokriti sve troškove, jer ću onda mjesečno raditi možda za 20 KM, a ne znam da li se to ijednom čovjeku isplati. Mislim da će se Markale zatvoriti kao pijaca, da neće opstati jer niko neće moći raditi. Jučer sam završila ID broj i već sam potrošila 250 maraka samo na papirologiju, tako da ne smijem ni zamisliti kakvi će biti ostali troškovi. Zapravo, nije mi jasno zbog čega se zahtijeva od nas da se registrujemo jer ovo je otvorena pijaca, nikakvih uslova nema, hladno je, nemamo nikakvog smještaja, roba nam ledi", kazala je Muniba.
Istakla je i da se tokom godine najviše može zaraditi od juna do avgusta kada ima raznovrsnog povrća i ljudi kupuju za zimnicu, a da je zimi najteže. Vrijeme je loše, hladno, a zarada minimalna.
"Srećom, imam veliko zemljište u Visokom na kojem sadim voće i povrće, tako da to što uzgojim i prodajem. A osim toga otkupljujem i od drugih ljudi koji se bave proizvodnjom, a ne rade na pijacama. Registrovat ću se, pokušat ću raditi, ali bojim se da neću moći izdržati", dodala je Huseljić.
I Edina Fejzagić će se kao i Muniba registrovati kao trgovac pojedinac, jer ukoliko to ne uradi, izgubit će radno mjesto. Završila je fakultet i po zanimanju je socijalni radnik, ali poslije rata pristala je da radi bilo kakav pošten posao samo da prehrani porodicu. I tako je 25 godina ostala na Markalama. I ona i suprug su na birou, ali tješi je činjenica da su uspjeli iškolovati dvoje djece iako nisu imali velika primanja, kao i to da su oni sada zaposleni. Zbog svih troškova koji se sada nameću, ne zna kako će ona i suprug preživljavati.
Još nije sigurna koliki će iznos mjesečno izdvajati zbog svih nameta, ali smatra da će to biti blizu 1.000 KM. Prisjetila se i toga da se poslije rata moglo lijepo živjeti od onoga što se zaradi na pijaci, jer je tada konkurencija bila manja.
"Otvaranjem tržnih centara, njihovih cijena i akcija nama se posao znatno smanjio. Samo u blizini Markala ima nekoliko tržnih centara, svi oni prodaju voće i povrće i imaju pristupačne cijene. Posao se znatno smanjio pogotovo ove godine, ne vjerujem da je ikada bilo lošije. Baš nema posla", navela je Edina.
Ona će mjesečno za dva stola plaćati 650 KM. Nema svoje zemljište, tako da voće i povrće otkupljuje od proizvođača.
"Smatram da prodajem kvalitetnu robu, ali ni to ništa ne vrijedi kada ljudi danas malo kupuju na pijacama. Ako ovdje za godinu bude pijaca, ja ću biti presretna. Mislim da ćemo svi ostati bez posla i da će nažalost ovo mjesto neko kupiti i ovdje napraviti parking ili park", navela je Edina.
Za razliku od Munibe i Edine, Midhat Ganija neće registrovati svoj obrt. Živi u Istočnoj Ilidži i već 22 godine radi na Markalama, a kaže da bi za namete državi, kao i preduzeću KJKP Tržnice-pijace na mjesečnom nivou morao izdvojiti blizu 1.600 KM. Osim toga, morao bi plaćati i knjigovođu, ali to bi mu bilo neizvodivo.
"Ja se neću registrovati jer ovo ne mogu platiti, a neću da idem u zatvor niti da budem dužan državi. Za ovoliko godina nisam nikakav prekršaj napravio i zašto bih sad to radio. Jedva i ovako preživljavam, a ne još da plaćam 250 maraka za penziono, socijalno i paušal i uz to još da plaćam knjigovođu", rekao nam je Ganija.
Prisjetio se da je bilo dana kada je radio na -20 stepeni i da je dnevno mogao zaraditi tek toliko da obezbijedi jedan obrok porodici. Naglasio je da je posla sve manje i da Markale dnevno posjeti u prosjeku 50 ljudi, a od toga njih 30 nešto kupi. Supruga mu je na birou, tako da samo on zarađuje. Djece nemaju, a Midhat kaže da je nažalost u ovoj situaciji to i sreća jer ne zna kako bi ih prehranio.
