Javili su da će decembarske penzije biti isplaćene 5. januara 2018. godine. To je još dobro, jedno vrijeme su kasnile ali zar se ne mogu isplatiti bar sedmicu prije pa da ljudi prije praznika dobiju penzije. Bar one najniže jer nisu svi penzioneri u istom položaju, velika je razlika između penzija, najniža je 326,17 KM a najviša 2.174.48 KM.
Od ovih niskih penzija ljudi doslovno ne mogu živjeti, ne može im hranu pokriti, tako da oni koji nemaju muža/suprugu koji zarađuju više, djecu ili rodbinu koja pomažu, mogu samo da se prijave u javne kuhinje.
Slabo se političari čuju, sad se uglavnom bave nekim humanitarnim aktivnostima, dijele paketiće i sl. Inače je u ovo doba godine puno raznih podjela paketića za djecu. Lijepo je kad se djeca raduju ali svake godine se ponavlja isto. Svi koji odluče da podijele paketiće dijele ih gotovo istoj djeci pa djeca za par dana dobiju više paketića, a onda ide cijela godina kada ih se jedva ko sjeti.
Mnogi ljudi nešto hoće, pohvale humanitarne akcije ali nisu od nekih ideja, ne znaju kako bi nekome pomogli, kako nekoga obradovati. Kada su praznici u pitanju, posebno kad se približi Nova godina, kao da se u ljudima probudi malo empatije za druge, svi se pomalo razmekšaju, kupuju poklone i sl. Možda zato nije ni loše da ima praznika jer je to prilika da se neko obiđe, obraduje, daruje. Zato neka i praznika i godišnjica, rođendana, to treba gledati kao priliku da se na nešto podsjeti kao kad su neke godišnjice, da bar malo sjednemo s ljudima koji su nam dragi kad to već ide teže bez povoda.
Prebrzo se živi, iako nismo ni blizu kako je to u nekim razvijenim zemljama gdje se ljudi daleko manje viđaju. Već je postalo uobičajeno da mnoge viđamo po dženazama i sahranama pa se na tim skupovima, gdje se od nekoga zauvijek opraštamo, čuje i smijeh onih koji se dugo nisu vidjeli, dogovara se za susrete, a slabo šta realizuje.
Jedno vrijeme išla je jedna reklama, prikazan je stariji čovjek koji čita poruke djece da neće moći doći za praznike, a onda on pošalje poruku da je umro, i dolaze svi. Za smrt se nađe vremena a za život, odnosno života (roditelja), često ne nađe. Pažnju treba poklanjati živima, mrtvima svakako ništa ne znači je li im ko dođe kad ih više nema.
Krenulo me filozofiranje a nisam ni ja izrod, sve radim kao i drugi. Baš sam mislila da bar koji dan prije počenem kupovati šta mi treba za doček ali kakvi, već se vidim 31.12. u redu pred zatvaranje. U to vrijeme će vjerovatno već s TV-a da se čuje "Ne klepeći nanulama..." pa onda "Oj Safete Sajo Sarajlijo", zatim red zabavne, tu ništa bez Čole, e onda puno onih što se teško uguraju u neki žanr. Pjevaju narodnjake a obuku se kao reperi, bez igranja kola nema govora da može proći. Ako se gdje dočekuje na javnom mjestu, najgori su mi oni iz raznih kulturno umjetničkih društava kad se ubace među obične smrtnike koji se jedva i za ruke drže, eto ti njih, noge im ne vidiš, vode kolo, okreću maramicu, žene se tresu, strahota pogledati, kontaš samo koji dio da ne otpadne. Tu su i skečevi nakon kojih se ne smijemo uvijek pa se konta "je li do mene". Uglavnom ništa novo. Hajde neka nije gore, dobro je.
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rodeno je 18 beba, 10 djevojčica i 8 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljena je 178 intervencija
Vatrogasci - imali su 4 intervencije
MUP TK - javni red i mir je narušen 3 puta, prijavljeno je 9 krivičnih djela, zabilježeno je 8 saobraćajnih nezgoda
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, 27.12.2017. godine krv je darovalo 87 osoba.
