Strancima je teško shvatiti život u Bosni i Hercegovini, činjenicu da ovdje ljudi raznih vjera i nacija vijekovima žive zajedno. Ne jedni pored drugih, nego zajedno, toliko isprepleteni porodično i običajno da se ni silom ne mogu odvojiti.
I kada je radost, i tuga, sastaju se prijatelji i komšije. Izmučeni ratovima, iscrpljeni od pritisaka onih kojima mir i zajedništvo ne odgovaraju, ljudi ipak uspijevaju biti ljudi. Baš ti koji znaju kako se kod nas živi, trebaju da čuvaju bogatstvo suživota koji mogu shvatiti samo oni koji žive u manjim multietičnim sredinama. Osjećaj zajedništva teško se stvara u ogromnim gradovima, podloga poznavanja drugih i drugačijih su male sredine, one bosanske mahale koje su funckionisale prije širenja najvećih bh gradova.
Priča o ljudima koji istinski cijene vrijednosti tuđe vjere, koji znaju da je to nešto posebno i kad ne razumiju, ispričana je u knjizi "Ljudi knjige", koju je napisala Geraldine Brooks, inače dobitnica Pulitzerove nagrade.
Baziranu na činjenicama sa elementima trilera, autorica je priču o čuvanju Sarajevske hagade ispričala veoma zanimljivo. Izuzetno vrijedna knjiga Hagada nastala je u 14. vijeku, u Španiji. Ispisana je dijelom krasopisom na prerađenoj koži u vrijeme kada papir još nije bio u velikoj upotrebi. Knjiga ima 142 pergamentna lista, a zajedno sa Jevrejima stigla je u Sarajevo kada su Jevreji protjerani iz Španije.
Jedna od najljepših knjiga ove vrste čuva se u Zemaljskom muzeju od 1894. godine, a prije toga pripadala je porodici Kohen. Vrijedna knjiga uvijek je bila predmet interesovanja, mnogi su pokušali da je uzmu, a ljudi raznih vjera su je čuvali i sačuvali.
Od lomača inkvizicije spašava je katolički svještenik, u Drugom svjetskom ratu nacističkom oficiru knjigu nije dao tadašnji direktor Muzeja Jozo Petrović, sačuvao ju je jedan musliman sakrivši je u džamiju na Bjelašnici. Pokušali su je ukrasti i pedesetih godina prošlog vijeka, u minulom ratu čuvana je u sefu Narodne banke. Trenutno je u Muzeju ali se zbog loših prilika izlaže samo par puta godišnje, a inače se može vidjeti kopija.
Put koji je prošla jedna knjiga, uključujući maštovitost autorice da upotpuni priču, čini ovu knjigu izuzetno zanimljivom.
Dijelovi iz knjige:
(...) I, kad je izvukao knjigu, šta je taj čovjek uradio s njom?
Odnio je u trezor Centralne banke i stavio u sef. Možeš li zamisliti koliko je to naškodilo pergamentu. U Sarajevu najmanje dvije zime nije bilo grijanja a knjiga je bila u kutiji, metalnoj i još uvijek je, ne želim da mislim o tome. Elem, Ujedinjene nacije traže nekoga da pregleda knjigu i procijeni u kakvom je stanju. Platit će ako je potrebno išta uraditi da se knjiga dovede u stabilno stanje jer je žele što prije izložiti kako bi podigli moral u gradu. (...)
(...) Nekad smo gledali kako se Liban raspada i govorili: Ma, to je Bliski istok, primitivci. Onda smo gledali Dubrovnik u plamenu i govovorili: Sarajevo je nešto drugo. Tako smo mislili. Kako je bilo moguće zamisliti rat u ovom gradu (...).
Geraldine Brooks je rođena i odrasla u Australiji. Nakon preseljenja u Sjedinjene Američke Države, jedanaest je godina radila kao dopisnica Wall Street Journala za koji je izvještavala iz Bosne, Somalije i sa Bliskog Istoka.
S.M.
