12.02.2018. u 13:13 Broj citanja: 2532 Magla zadržala let za Dortmund tri sata
Iako magla ove sezone ne pravi česte probleme kao prethodnih zima, ipak se dešavaju, i to češće pri polijetanju nego pri slijetanju. I jutros je opšta vidljivost u 6:20, kada je trebao da krene avion za Dortmund, iznosila svega 50 metara. Duž piste vidljivost je bila bolja, 225 m ali nedovoljna za bezbjedno polijetanje.
Foto: Instagram (Dž.E.)
Za polijetanje je potrebna manja vidljivost nego za slijetanje ali piloti radije čekaju na zemlji dok se ne dostigne vidljivost potrebna za slijetanje. Razlog je jednostavan i razumljiv. Pilot će bez problema podići letjelicu u zrak pri vidljivosti 350 ili 400 metara ali u slučaju iznenadne potrebe da se odmah vrati i spusti, to bi mogao biti veliki problem jer je vidljivost manja od potrebne za bezbjedno slijetanje.
Primjera radi, naš aerodrom ima reducirana svjetla za prilaz aerodromu, umjesto 900 metara njihova dužina je 720 metara pa je i potrebna minimalna vidljivost za slijetanje umjesto 550, koliko je propisano, negdje oko 700 metara. Ako poleti pri vidljivosti od 400 metara, to je puno manje od onih 700 potrebnih za bezbjedno slijetanje.
Ukoliko mora, ne postoji drugo rješenje, pilot će spustiti avion i pri manjoj vidljivosti od potrebne ali to više nije bezbjedno već je rizično spuštanje. Nepotrebno rizikovanje je odlika neodgovornih ljudi. Piloti, i ne samo piloti, već i vozači, koji bez krajnje nužde izvode rizične manevre, od naših putnika često će biti proglašeni "majstorima". Možda to i jesu, možda, ali su neodgovorni sto posto. Zato, koliko god bilo teško čekati na aerodromu ili se nakon preusmjeravanja voziti autobusom od Beograda do Tuzle, treba se duboko nakloniti posadi koja nije htjela da rizikuje živote svojih putnika. Nepotreban rizik (neodgovornost) kad tad dođe na naplatu. Nekoliko izgubljenih sati nije ništa u odnosu na izgubljene živote.
Prije dvije godine na Aerodrom Sarajevo spustio se avion iz Minhena u situaciji kada su drugi odustajali. Pilot je dobio aplauz od putnika ali pogledajte video snimak. Zgrade počinju da se uočavaju tek 18 sekundi prije dodira sa pistom, na udaljenosti oko 1200 metara od tačke dodira i visini oko 54 metara.
Treba znati da pilot mora donijeti odluku za slijetanje do visine 60 metara, kada je siguran da je uspostavio vizuelni kontakt sa prilaznim svjetlima aerodroma. U ovom slučaju on se očito odlučio za nastavak slijetanja prije nego što je vidio prilazna svjetla. Moguće je da pilot dobro poznaje objekte na prilazu pisti ali se rizik takvog spuštanja ne sastoji samo u tome. Sarajevski aerodrom je okružen visokim brdima pa je neuspjeli prilaz problematičan i u uslovima dobre vidljivosti. Zato se odgovorni piloti ne upuštaju u takva spuštanja, ne zato što nisu dovoljno vješti, već zato što u slučaju neuspjelog prilaza moraju sa visine od par stotina metara da naprave zaokret lijevo i brzo dostignu visinu za siguran prelet preko brda, a to ne zavisi samo od vještine već i od stanja aviona i vremenskih prilika. Uglavnom, pilot je dobio aplauz a nije ga zaslužio.
