Konferencija je jedna u nizu mnogobrojnih aktivnosti u okviru obilježavanja 25 godina postojanja Filozofskog fakulteta, odnosno 58 godine od osnivanja Više pedagoške akademije u Tuzli.
Više od 200 autora iz devet država prijavili su naučne i stručne radove na međunarodnoj naučnoj konferenciji "Društvene i humanističke nauke na raskršću“ koju organizira Filozofski fakultet u Tuzli u aprilu ove godine.„
"Veliki interes stručne javnosti, o čemu svjedoči preko 150 pristiglih prijava radova, potvrda je važnosti teme koju obrađuje Konferencija, ali i samog Filozofskog fakulteta u Tuzli kao naučne i obrazovne ustanove“, kazala je dekanica Filozofskog fakulteta u Tuzli, dr. sc. Nihada Delibegović Džanić.
Naučni skup predstavlja jednu u nizu mnogobrojnih aktivnosti u okviru obilježavanja 25 godina postojanja Filozofskog fakulteta, odnosno 58 godina od osnivanja Pedagoške akademije u Tuzli.
Konferencija će se održati 27. i 28. aprila na Filozofskom fakultetu u Tuzli.
Konferenciju će otvoriti 27. aprila u 18:15 sati poznati bosanskohercegovački umjetnik Damir Imamović sa projektom SevdahLab.
„
"Dobrodošlicu na konferenciju svim gostima će 27. 4. u 18.15. uputiti SevdahLab bosanskohercegovačkog umjetnika Damira Imamovića. SevdahLab je interaktivna prezentacija sevdaha, njegove historije i estetike. Zahvaljući našem Damiru Imamoviću po prvi puta ćemo biti u prilici da čujemo pojedine dijelove priče o sevdahu, neraskidivom dijelu bosanskohercegovačke tradicije. Njegovanje naše tradicije je svakako jedna od zadaća Filozofskog fakulteta kao obrazovne institucije“, kazala je dekanica Filozofskog fakulteta u Tuzli, dr. sc. Nihada Delibegović Džanić.
Konferencija ima za cilj da okupi akademsku, umjetničku i aktivističku zajednicu u zajedničkom promišljanju intervencija u humanističkim i društvenim naukama za proizvodnje relevantnog znanja, javnog dobra i emancipacijske društvene transformacije.
Naime, humanističke i društvene nauke na univerzitetima diljem svijeta suočavaju se s dvostrukim izazovom. U kontekstu intenzivnih reformi koje, pod krinkom mjera štednje, zahtijevaju od univerziteta da se transformišu iz centara znanja u centre profita, ove nauke su stavljene u defanzivnu poziciju: da se brane tako što dokazuju svoju finansijsku opravdanost. Drugi izazov pred ovim naukama je da odgovore na efekte koje kreira upravljanje kroz nesigurnost, kao održavanje stalne krize: od privatizacije javnih dobara i prekarizacije radnih mjesta do novih konflikta u kojima se, radi profita, destabilizuju i urušavaju društvene i ekonomske mreže i pred nasiljem se pokreću u izbjeglištvo sve veće populacije.
U centru diskusije o izazovima humanističkih i društvenih nauka je pitanje: kakvo društvo želimo? Elite koje su upravljale i upravljaju državama nastalim raspadom Jugoslavije nisu uspjele kreirati stabilna i perspektivna društva tako da sve veći broj mladih ljudi napušta ove zemlje jer u njima ne vidi svoju budućnost, pri čemu odgovornost za takvo stanje u velikoj mjeri snosi i ono što se naziva međunarodna zajednica. Također, u Bosni i Hercegovini i zemljama nastalih raspadom Jugoslavije mnoga lokalnospecifična raskršća su izazov društvenim i humanističkim naukama, i to ne samo iz sfere politike već, primarno, u prostoru kulturalno-identitetskih (re)konfiguracija o kojima se u ovdašnjem naučnom diskursu reflektira dosta intenzivno ali nerijetko iz reduktivnih vizura.
Međutim, humanističke i društvene nauke posjeduju i teorije i metode da uspješno odgovore na ove izazove. Ove nauke imaju i tradiciju polaganja prava na društvenu transformaciju koja proizvodi jednakost i solidarnost u borbi za javno dobro. To je tradicija beskompromisne i hrabre proizvodnje politički relevantnog znanja, koje raskrinkava one društvene interese i klase koje crpe snagu i profit iz getoizacije, progona i ugnjetavanja.
