Jedna od zanimljivih jučerašnjih vijesti bila je da je avion Southwest Airlinesa, Boeing 737-700 na letu New York - Dallas, morao prisilno sletjeti na aerodrom u Philadelphiji jer došlo do eksplozije motora.
Avion se uspješno spustio ali je nažalost jedna putnica poginula od krhotina motora koje su razbile staklo prozora pored kojeg je nesretna putnica sjedila. Ono što je mnogima posebno zanimljivo je da je avionom upravljala žena pa su se pojavili naslovi tipa "Žena pilot spustila avion poslije eksplozije motora". Inače naslov je vijest u malom pa prema ovakvim naslovima vijest nije bio sam događaj nego što je avionom upravljala žena pa ga još i uspješno spustila. Zar bi to u 2018. godini trebalo biti neko čudo? Sa svih strana slušamo one, na granici patetičnosti, priče o ravnopravnosti žena i slično, a i u najrazvijenijim zemljama mnogi imaju predrasude kada su žene u pitanju, što dokazuju i ovakvi naslovi.
Usput, pilotkinja o kojoj pričaju ima fascinantnu letačku biografiju, za nju je ovo spuštanje bilo gotovo pa ništa u odnosu na spuštanje na par stotina metara dugu palubu nosača aviona jer je bila vojni pilot na F-18. Po meni bi vijest bila jedino da je neka putnica u očaju ušla u pilotsku kabinu i nekako uspjela spustiti avion, a ne da je avion spustila žena kojoj je to profesija.
Danas je opet vrlo lijepo, sunčano vrijeme. Već je pun grad svijeta. Inače, neki kod nas misle kako je svijet toliko besposlen pa samo ide s kafe na kafu, što nije 100% tačno jer mnogi koji koji idu na te famozne kafe itekako rade, samo mogu izaći na kafu, ili rade drugu, treću smjenu, izlaze iz dežurstva. Nije ni bitno, neka svako svoje vrijeme raspoređuje kako hoće ali baš ta usputna kafa, da može čovjek sam izaći recimo do Korza i da zna da će sresti nekoga poznatog, je nešto što je meni nedostajalo u inostranstvu.
Stalno slušam priče kako se masovno ide u inostranstvo, čini se više nego odmah poslije rata pa mogu reći da me blaga panika hvata na samu pomisao da bih negdje išla. Kao da postoje godine do koje se može lakše otići, i lakše snaći i prilagoditi. Sve je ok, neće čovjek biti ni gladan ni bez krova nad glavom, snađu se bolje ili lošije svi ali kako otići a da se čovjek ne osjeća kao da ga je neko iščupao i posadio u drugu zemlju. Kako postići da se čovjek osjeća punoću u srcu. Naravno da nisu svi isti ali iako sam znala živjeti daleko bolje, imala priliku vidjeti mnogo šta, samo ovdje, baš u Tuzli, imam osjećaj da sam "svoj na svome”.
Zato i ostanak i odlazak treba posmatrati u kontekstu svega, gledati prednosti i mane, vagati i onda vidjeti vrijedi li. Kad je čovjek mlad i zdrav sve ide lakše ali dovoljna je jedna gripa u inostranoj samoći, pa kad čovjek vidi kako je to kada ti nema ko ni čašu vode dodati, da se nema ko ni nazvati, pa da se čovjek osjeća kao sam na svijetu u gusto naseljenom gradu.
U svakom slučaju, svi koji žele bilo šta trebaju i da probaju, pa ako i ne valja, bar znaju da su učinili sve za ostvarenje nekog cilja.
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rodeno je 11 beba, 7 djevojčica i 4 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljeno je 185 intervencija
Vatrogasci - imali su 5 intervencija
MUP TK - javni red i mir je narušen 4 puta, prijavljeno je 10 krivičnih djela, zabilježeno je 6 saobraćajnih nezgoda
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, 19.04.2018. godine krv su darovale 62 osobe
