Da izbjegnem gužvu odem jučer u prodavnicu. Malo je reći da je bilo gužva, redovi na sve strane, a najviše na mesu, gdje će drugo. Gledajući onako narod, kod nas su Amerika i Njemačka zajedno. Kod nas narod potroši za jedan dan pa će do kraja mjeseca jesti grah. Moguće da je baš to razlog što se kod nas ne pravi grah za Prvi maj, tek će da se jede.
Vidim jučer u Bingu prodaju male roštilje, čini mi se nešto 5-6 maraka. Pravi roštilj, onaj mali, kakvi su se nekad na izlete nosili. Pa stvarno je džaba i da je za jednokratnu upotrebu. Inače ti mali roštilji nisu više popularni kao prije. Eventulano da neko na balkonu okrene koji ćevap, odavno su u modu ušli kamini. Tako se kod nas zove ono što liči na kamin a unutra rešetka za roštilj. Lijepo se to ozida pa gore dimnjak. Obično je iste "mustre" na svim kućama ili vikendicama u blizini jer komšije gledaju kako je kod koga. A dobro je i što su rešetke velike, kakva Limenka, pa može odjednom puno da se peče. Obično se zna i ko je roštilj majstor. Što se on ljeti skuha, to je baška priča.
Kad spomenuh Limenku, dok nisam zaboravila, da kažem da nema više terase nego je sve ograđeno. Još nisam odlučila je li mi se sviđa ili ne. Kad je lijepo vrijeme fino je sjediti vani i gledati raju na jezerima.
Prije više od 100 godina neki su se borili za famozne tri osmice, hvala im što su se sjetili radnika i uopšte uveli radnička prava. Prije ih nije ni bio tako da kakva god su bar imaju neki zakoni.
Sudeći prema pričama malo kad je radnička klasa bila bolje tretirana nego u prošlom sistemu. Tad je radnik, iako se zvao drug, bio gospodin čovjek. Lijepo na posao, obavezno stalni, pa s posla ručak, novine, malo TV, hoćeš prvi ili drugi program, pa onda malo prošetaju, negdje odu, neko dođe i ponovo sutra isto, a kad dođe vrijeme godišnjih, e onda se ide na Jadran u brojna odmarališta. Nevjerovatno je kad se vide slike sadašnjih turističkih destinacija kako su izgledali dok ne navali narod iz unutrašnjosti bivše Juge. Sagradili su puno toga, od pustahija napravili mjesta za stati pa gledati. Radnicima bilo povoljno, smjene bile i po 15 dana, pa se lijepo odmore. Sad ima svijeta koji preko deset godina nije bio nigdje dalje od Tuzle ni par dana. Nije ni čudo što se oni, koji su živjeli krajem pedesetih, šezdesetih i dobar dio sedamdesetih, tih perioda sjećaju samo po dobrom. Poslije je već bilo teže, a eto nekima nije grah dobro pao pa ne pamte puno dobrog ni iz prošlog ni ovog sistema. Ali, kako oni kažu, biće bolje. Mora jednom i nas krenuti.
Dok ne krene okrećemo ćevape. Uživajte danas, i neka je sa srećom.
Prvi maj sad imamo u nekom redizajniranom obliku. Nema više limenog orkestra koji prođe gradom rano ujutro. Prvomajski uranak. Kako oni sviraju tako se svijet po prozorima pojavljuje. Najbolji je bio onaj s činelama. E te činele su mi tiha patnja. Prije na časovima muzičkog su nam nekad dijelili instrumente. Ko je išao u muzičku oni dobiju melodike, činele bile samo jedne, nikad na red doći, a ostali neke udaraljke, štapiće ili trijangl.
Pozdrav
S.M.
SLIKE TUZLE
Porodilište - u toku protekla 24 sata rodeno je 9 beba, 4 djevojčice i 5 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljena je 171 intervencija
Vatrogasci - imali su 2 intervencije
MUP TK - javni red i mir je narušen 2 puta, prijavljeno je 6 krivičnih djela, zabilježeno je 9 saobraćajnih nezgoda
U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, 30.04.2018. godine krv su darovale 42 osobe
