Maturanti IV m3 razreda Elektromašinskog školskog centra, mašinski odsjek, u Tuzli, okupili su se pred svojom školom 9. maja ove godine da obilježe svoj jubilej, a to je 50 godina od mature. Prije pola vijeka, davne 1968. godine, oni su, kao 11. generacija maturirali i položoli diplomski ispit, te stekli zvanje mašinskog tehničara.
Veliki broj učenika iz te generacije su bili "vozari" zato što su putovali u školu vozovima iz pravca Banovića, Doboja i Brčkog jer u njihovim mjestima nije bilo ni jedne srednje škole. U završnoj godini svog školovanja mogli su putovati i autobusima jer su tada uvedene autobusne linije za Banoviće, Lukavac i Srebrenik.
Mali broj učenika te generacije je poslije nastavilo studije na fakultetima širom bivše Jugoslavije. Ostali su se zaposlili u Titovim rudnicima uglja, Termoelektrani, Tvornici transportnih uređaja, Livnici čelika, Unioninvestu, Remontmontaži, Fabrici sode, Koksari, Vodovodu, 2. Oktobru, Tehnogradu, Fabrici namještaja Konjuh iz Živinica i drugim preduzećima.
Kao po pravilu, veliki broj od njih su dobili stipendije od svojih preduzeća da bi vanredno studirali na višim ili visokim školama, odnosno fakultetima gdje su uz rad uspješno završili studije. Neki iz te generacije maturanata su postali magistri, neki doktori tehničkih nauka, a mnogi su u svojim preduzećima bili uspješni direktori i tehnički rukovodioci.
Kada su se prije 50 godina rastajali i pjevali onu poznatu "Oj drugovi je l´ vam žao, rastanak se primakao..." obećali su da će se sastajati svakih deset godina i na svom Panou sa fotografijama napisali su na lijevoj strani "Rastanak 10.5.1968.", a na desnoj "Sastanak 10.5.1978."
Tako je i bilo pa su se na prvom sastanku dogovorili da se sastaju svakih pet godina, da bi se potom počeli sastajati svake godine, a u poslednjih nekoliko godina okupljaju se dva puta godišnje.
Jučer su se na proslavi 50-ogodišnjice mature okupili slijedeći maturanti iz 1968. godine:
Gornji red: Džaka Vehbija, Duvnjaković Muradif, Bečirbašić Enver, Avdić Enver, Kravić Šerif, Parhomov Slaviša i Smajlović Rasim
Donji red: Husanović Safet, Hodžić Esad, Vasić Gojko, Osmanović Refik i Jahić Mustafa (Pirić Jadranko se kasnije pridružio na proslavi).
Na pedesetoj godišnjici mature, poslije prozivke, izvršili su uvid u Dnevnik IV m3 razreda i svako je imao priliku da vidi svoje ocjene iz svakog predmeta. Od 23 učenika koliko je maturiralo 5 nije više među živima, a na razrednom času poslije 50 godina bilo je prisutno 13 maturanata.
To je bila prilika da evociraju uspomene na period svog školovanja, te se sjete svojih profesora Nade Popović, Nedžada Mršića, Ivanke Zuber, Ede Galijatovića, Salke Gotovušića, Rajke Ereš, Sakiba Hukića i drugih, da bi na kraju zaključili da su imali najbolje profesore.
Pored teoretske nastave imali su i praktičnu nastavu na alatnim strojevima u mašinskim radionicama koje su sagrađene kao aneks školske zgrade. Najdraži nastavnik praktične nastave bio im je Hivzija Salković.
Razredni starješina u završnoj godini bio im je profesor Momčilo Kesić, a direktor Elektromašinskog školskog centra ili skraćeno EMŠC-a tada je bio profesor Esad Kunosić koga su svi zvali Soje.
Sa posebnim pijetetom su govorili o profesoru Asimu Haliloviću koji im je predavao srpskohrvatski jezik i koji je bio Glavni urednik školskog lista "Teslino pokoljenje". U prvom svečanom broju tog lista, na naslovnoj stranici profesor Asim Halilović je objavio pjesmu koju je namjenski napisao, a koja je nosila naslov "Emšovci". Za domaći zadatak dobili su da istu napamet nauče. Za potsjećanje na to vrijeme evo teksta te pjesme.
EMŠOVCI
U sivom visokom zdanju
na lijevoj obali Jale
žubori život kao slap
tu zvuk se zvona čuje
i znanje kaplje kap po kap.
Tu momci zriju
ko rujne trešnje
početkom ljeta,
a djevojke postaju lijepe i mudre,
poneku obuzme blaga sjeta.
Tu čika Mika naš stari,
vječito nas ruži i kara
i sipa na nas grdnji trista
"eh djeco, djeco, ne slušate"
i uvijek tako priča ista.
Možda ima još jedna strofa, ali se nisu mogli sjetiti teksta.
Svoje druženje slavljenici su su nastavili, uz muziku, u restoranu "Sezam" kod Teniskog igrališta.
Esad Hodžić
