20.06.2018. u 15:35 Broj citanja: 2629 Servisne informacije .... i malo tuzlarija
Kada su u pitanju svadbe, rađanje djece, uglavnom se svi vesele. Smijeha i veselja je na sve strane ali kada bračna kola krenu niz brdo, onda je druga priča. Razvod braka, i kada je sporazuman, kada se rastaju prijateljski, nije lak ni za bivše supružnike, njihove roditelje, rodbinu i prijatelje. Zajednički prijatelji nađu se u muci ako moraju da biraju stranu. Sve se dodatno komplikuje kada se imaju djeca. Djeca vole stabilnost, sigurnost, mir, tako da je razvod, i kada se roditelji maksimalno trude, za njih traumatično iskustvo koje često ostavlja posljedice za cijeli život.
U našim balkanskim sredinama nije česta pojava da su bivši partneri, koji su u međuvremenu zasnovali nove porodice, u prijateljskim odnosima. O situacijama gdje su takvi odnosi normalni slušamo iz drugih zemlja ili gledamo na TV-u. Ima i kod nas ali zaista rijetko. Potrebno je puno truda i tolerancije da se interes djeteta stavi na prvo mjesto. Brojne su situacije u kojima ljubomora, posesivnost, inat, mržnja i ostali negativni osjećaji, preovladaju. Problemi se dodatno komplikuju kada roditelji nisu iz istog grada ili čak države. Onda se osim razvoda roditelja dijete nekad suočava sa selidbom, mijenjanjem škole, što unosi dodatni nemir.
Jučer se na TV-u mogla vidjeti snimka otimanja djeteta od majke. Priča majke dječaka Cesarea spominje se već par godina. Ona je Hrvatica, njen bivši muž je Italijan. Nakon razvoda počinje borba za starateljstvo. Otac dječaka jedva i poznaje, dijete ne zna ninjegov jezik. Zbog svega što se oko njega dešavalo zadnjih šest godina već ima zdravstvenih problema. Imao je bolove u stomaku pa je morao u bolnici gdje je bio samo koji dan prije ovrhe. Ogorčeni ljudi su snimali sve šta se dešavalo. Dječaka su vukli, čupali, on je plakao, govorio da neće da ide, majci i njenom ocu je pozlilo. Dijete je čak bilo boso, kako su ga zatekli u kući tako su ga i uhvatili i vukli. Otac ga je strpao u kola u odvukao, majka je krenula za njima u Italiju s namjerom da kampuje ispred kuće. Užas jedan.
Grozno je kad ljubav preraste u mržnju ali nije čudno, dešava se. Pitanje je kakvi su to zakoni, kakva su to pravila koja dopuštaju da se sa ljudskim bićima postupa kao sa predmetima. Djetetu su već upropastili djetinjstvo. Važan je to period u životu svakog čovjeka, kada se temelji za mnogo šta stvaraju. Mnogi strahovi, tjeskobe, nesigurnosti u odrasloj dobi vuku korijen iz djetinjstva. Djeca se često koriste za razne manipulacije i ucjene. Ciljano se odvaja od jedne porodice, govori protiv oca/majke, ovih onih.
U najmanju ruku je ružno koristiti djecu za ostvarivanje vlastitih ciljeva i sprovođenje kaprica. U nastojanju da se napakosti bivšem/bišoj, neki kao da zaborave da najveću štetu prave djetetu. Svi mogu imati više i muževa i žena, nebitno, ali je roditelju dijete uvijek dijete, a dijete ima oca i majku. Ne može se to tek tako brisati kao gumicom.
Za kraj jedna lijepa pjesma od Gibonnija u kojoj pjeva o djeci i situacijama koje opisujem.
