Vrijeme je planiranja godišnjih odmora. Osim agencijskih putovanja, kad se ide u "vlastitoj režiji", pomoću net tražilica treba naći što bolje za manje para. Ni najmanje nije jeftino, a ne može ni biti kada se traži blizina mora, pogled na more, internet, parking, klima, TV i ostalo. Mnogi hoće da imaju uslove kao kod kuće pa su mašine za pranje veša i suđa postale standard. Kako je to nekad bilo, kako se putovalo vozom, porodično kampovalo u malim šatorima, možete pogledati na fotografijama koje nam je ustupio Nenad Jovanović.
Bila su to vremena kada se ljetovanje željno iščekivalo. Pripremalo se i koristio svaki momenat. Po detaljima sa fotografija vidi se koliko se toga promijenilo. Sad se rijetko može vidjeti da dijete jede krišku lubenice. Uglavnom se servira isječena. Na jednoj fotografiji se vidi kako dječaci slatko jedu i to kuhanu hranu.
I odrasli i djeca su bosi, tu su i štapovi za pecanje, pripremljena drva za vatru, unutrašnja automobilska guma, voz Ćiro, a da se živjelo na drugačiji način vidi se i po tome da ni djeca ni odrasli nisu imali jedan od sve češćih problema današnjice, a to su prekomjerni kilogami.
Na fotografijama su braća Predrag i Nenad Jovanović, a ostali nam nisu poznati. Ako nekoga prepoznate, napišite, rado ćemo dopuniti prilog sa imenima,
Mjesto kampa sa fotografija je Krivaja – Maoča, 1959. godina.
S.M.
