Srijeda, 19.09.2018. godine u 20,00 sati - Ulaz je slobodanu okviru 18. Književnih susreta "Cum Grano Salis".
Autor i redatelj: Zlatko Paković
KRLEЖA, ILI ŠTO SU NAMA ZASTAVE I ŠTO SMO MI ZASTAVAMA, DA TAKO ZA NJIMA PLAČEMO
Izvođači: Vilim Matula, Ana Jembrek, Konrad Mulvaj, Zlatko Paković
Tehničko vodstvo, vizuali i oblikovanje zvuka: Konrad Mulvaj / Scenografija: Kristina Marić / Fotografije: Saša Novković, MONTAЖ$TROJ / Majstor svjetla i zvuka:Alen Marin / Grafičko oblikovanje: Konrad Mulvaj / Izvršna produkcija i koordinacija: Borut Šeparović / Projekt financirali: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport - Zagreb, Zaklada Kultura Nova / Tehnička podrška: Končar / Umjetničko vodstvo: Borut Šeparović / Koprodukcija: Teatar poezije – Festival Miroslav Krleža / Hvala: Ana Paska, Andreja Dodig, Alisa Erceg, Sanja Šamanović, Sanjin Hasanefendić / Produkcija: MONTAЖ$TROJ
Ulaz je slobodan
Što smo usprkos zastavama, što kada pokušamo ivjeti svjetski i otvoreni duh koji nas spaja s drugim ljudima zasigurno više od ikoje zastave ili himne?
KRLEЖA, ILI ŠTO SU NAMA ZASTAVE I ŠTO SMO MI ZASTAVAMA, DA TAKO ZA NJIMA PLAČEMO
Ovo nije predstava o građanski dresiranom, lijepo odgojenom Miroslavu Krleži, kakvog su uparadili vodeći intelektualci građanske provenijencije. Ovo je predstava o sustavnom dokidanju društva brisanjem bitnih riječi iz hrvatskog i drugih europskih jezika: socijalizam, samouprava, radnik, radničko vijeće, kapitalist, vlasnik sredstava za proizvodnje, rob, utopija, dijalektika, Narodnooslobodilačka borba…
"Krleža, ili što su nama zastave i što smo mi zastavama, da tako za njima plačemo" je predstava inspirirana radikalno kritičkim duhom Miroslava Krleže. U ovoj predstavi Krleža uskrsava, jer kazalište je jedina institucija čovječanstva u kojoj uskrsnuće jest moguće. U tome se krije bit njegove političnosti. U njemu je utopija moguća.
Krleža koji se pojavljuje u ovom kazališnom djelu je onaj izbrisani Krleža, Krleža proleter i proleterski pisac, ateist, komunist, dapače, lenjinist, i Jugoslaven. Krleža je Zagrebu isto što i Eshil staroj Ateni: Čovjek koji djeluje i živi za "polis" u kojem jest, boreći se za njegove najbolje mogućnosti, usprkos uskogrudnom realitetu.
U ovoj predstavi govori se o zastavama kao takvima – bez metafore. Krleža, svo vrijeme svoga dugog vijeka u Zagrebu, proživio je pod brojnim imperijalnim, nacionalnim i ideologijskim zastavama. Živio je tako u nekoliko država na istome prostoru, pod nekoliko zastava u istome narodu, s različitim himnama tih istih ljudi s kojima je dijelio dobro i zlo. A živio je svoj život po logici perspektive za doba kad zastava neće biti, jer one neće biti potrebne.
