I kada piše za odrasle Jagoda Iličić pusti mašti na volju, tako je i u najnovijem romanu "Čovjek koji je imao loš dan" kojeg je napisala u dahu, a tako se, prema riječima Fadile Nure Haver, i čita: Lijepa, zanimljva, pitka knjiga, napisana u dahu, izuzetno čitljiva
Na večerašnjoj promociji romana Jagode Iličić, održanoj u okviru Književnih susreta Cum grano salis, govorio je i Faruk Šehić koji je spomenuo
horizont očekivanja koji tjera da se čita dalje te dodao da se Iličić dotiče feminizma, položaja žena u Bosni i Hercegovini i drugih važnih tema.
Puno toga je stalo u obimom neveliki ali sadržajan roman, koji ima svoju dubinu, filozofska životna pitanja, a sve to uz specifičnu maštu Jagode Iličić.
Glavni lik u romanu ima loš dan ali on ima mogućnost da taj dan zamijeni za dan nekog drugog, pa tek kada proživljava nečiji loš dan, spozna neke stvari.
"Kada bismo imali kompletan uvid u živote drugih, mislim da bismo poludjeli", jedna je od rečenica na koju je ukazala i Fadila Nura Haver. Pitanje je, da zaista postoji mogućnost da se ode u mjenjačnicu i zamijeni svoj za nečji tuđi loš dan, koliko bi bilo onih koji bi tu mogućnost iskoristili? Izgleda da je svima, i kad je tijesna, najudobnija vlastita koža.
Iako i sama autorica smatra da je roman napisala prebrzo, da se dotakla tema koje zaslužuju veću pažnju, konačni rezultat je dobar. Mnogi, baš kao i Jagoda Iličić se pitaju koliko nas na neki način, slušajući o tuđim životima, preuzme nečija radosna ili tužna priča. Kako dobiti svoj život natrag? Šta je nečiji život? Koliko je naše vrijeme samo naše?
Iz romana:
(...) Ne žive ti ovdje ljudi koje bi neki ideal mogao ujediniti u nekakav pokret. Suviše im je pamet ubijena u glavi. Čuvaju se ovako kako se čuvamo i mi. Svi bi govorili o tome nekoliko dana a onda bi im nešto drugo postalo zanimljivije. Mudri se čuvaju, pametni se ne upliću a budale slijede vođe i slušaju sve što im se kaže. Nekakav tekst ima male šanse protiv betonskih glava. One su već formatirane, programirane (...)
(...) Možda ćemo, lišeni svega što smo zamislili, pronaći neki put koji bi nas mogao dovesti dalje od ovog mjesta na kome stojimo predugo. Pokušat ćemo naseliti naše živote nečim. Ispuniti ih smislom. Učiniti ih stvarnim, stvarnijim od sna. (...)
S.M.
