TUZLARIJE - VIJESTI

24.09.2018. u 11:45 Broj citanja: 3770
Održana promocija knjige:
Antologija bosanskohercegovačke poezije na danskom jeziku

Antologije su kod nas vrlo rijetke, s toga je posebno zanimljivo da je objavljena Antologija bosanskohercegovačke poezije na danskom jeziku. U okviru Književnih susreta Cum grano salis u Domu književnosti u subotu (22. septembra 2018.) održana je promocija ovog zanimljivog izdanja.

Tuzlarije
Sabahudin Hadžialić, Sead Husić, Lidija Pavlović Grgić, Hadžem Hajdarević


Prisutnima su govorili i pjesme čitali Hadžem Hajdarević, Lidija Pavlović Grgić, Sead Husić i Sabahudin Hadžialić.

Hadžem Hajdarević govorio je pohvalno o Antologiji ali je dodao da nedostaju neki autori.

- Jako je malo antologija bh. pjesništva na drugim jezicima. Ovo je antologija na danskom jeziku. Još uvijek, nažalost, iz te perspektive, književnost ovih prostora doživljava se kao afričke maske, relikvije, kao ti ljudi na Balkanu osim što se međusobno ubijaju pomalo i pišu pjesme. Ova naša nesretna, odvratna, diplomatska konzularna predstavništva, gotovo da nemaju atašee za kulturu. Ova antologija je dobra jer je izašla ali nedostaju neki važni autori. To su nedostaci nedovoljne komunikacije i povezivanja. kazao je Hadžem Hajdarević.

I pored nedostataka, kojih su svjesni i urednici, riječ je o vrijednom djelu pomoću kojeg do sjevera Evrope dolazi dašak kulture, poezije i proze, naših autora. U toku, i gotovo tri decenije poslije, iz naše zemlje najbrže i najviše prolaze vijesti o ružnim, tragičnim dešavanjima, s toga je Antologija bosanskohercegovačke poezije na danskom jeziku pravo osvježenje pomoću kojeg se Bosna i Hercegovina može vidjeti iz druge perspektive.

Tuzlarije


Sabahudin Hadžialić, složio se sa Hajdarevićem da bi trebali atašei za kulturu više raditi na promociji naših autora te da bi trebali dolaziti iz umjetničkih voda, baratati sa perom ili kistom da bi imali više osjećaja za afirmaciju kulture.

- Govoriti o bosanskohercegovačkoj poeziji postmoderne, onoj koja nastaje od početka devedesetih godina i nastavlje se do dana današnjeg možemo govoriti kao o višeslojnom, traumatiziranom realitetu koji se reflektira iz jedne krajnosti u drugu. Autori zastupljeni u BH antologiji na danskom jeziku su tu najviše zahvaljujući Mileni Rudež i Žarku Mileniću koji su, objedinjujući različite senzibilitete (generacije, načine pisanja, oblike prikaza realiteta), a time i tonalitete jednog jezika (kod mene je to zajednički jezik, dok ga znamo kao: bosanski, hrvatski, srpski i/ili crnogorski) uspjeli objediniti svu raznolikost i višeslojnost maternjeg jezika i ljudi koji ga koriste. Naravno, svaka antologija, pa i ova, je subjektivne naravi, i ako bi se neko našao „iznenađenim i uvrijeđenim“ to više govori o njemu i/ili njoj do o onome koji je donosio odluku o odabiru 43 autora među više od 100 ponuđenih poetskih reminiscencija, kolegi pjesniku Thorvaldu Berthelsenu, uredniku edicije. Naime, prisutna malograđanština na prostorima Bosne i Hercegovine se ogleda unutar svih kategorija, pa i pisane riječi gdje svi mislimo da smo najbolji i najeeminentniji i da svi trebamo biti lučonoše novih vizija poetike unutar zemlje kojoj nedostaje implementacija najosnovnijih ljudskih prava – da biraju i budu birani, kao i da rasističke oblike „dvije škole pod jednim krovom“ konačno nazovemo imenom šovinističko rasne diskriminacije, jer i nije ništa drugo – i zbog toga je moguće da se javljaju glasovi ugroženosti time što neko nije predstavljen u BH antologiji na danskom jeziku koja je objavljena juna 2018.g. Također, želim zahvaliti uvaženom gradonačelniku, gosp. Jasminu Imamoviću, koji je iskoristio priliku i prvi omogućio BH publici uvid, tokom trajanja 18. Književnog festivala „Cum Grano Salis“ u Tuzli, u novu bosanskohercegovačku liriku, dok očekujemo skoro predstavljanje na Sarajevskim danima poezije, u drugoj polovini oktobra mjeseca u Sarajevu.


Na promociji je trebala govoriti i Milena Rudež ali zbog pomjeranja datuma održavanja Književnih susreta nije mogla doći. Pjesnikinja i prevoditeljica, koja već dugi niz godina živi u Danskoj, prevodi i radi, dobrim dijelom je zaslužna za ovo dvojezično izdanje. O samoj ideji govorila je Lidija Pavlović Grgić:

- Antologiju je objavila izdavačka kuća Det Poetiske Bureau Forlaget. Odgovorni urednik, danski pjesnik i kulturni radnik Thorvald Berthelsen te Jane Kable i Milena Rudež, sačinjavali su redakciju. Na 650 stranaca dvojezična antologija donosi djela 43 autora. Osim autora sa bh. adresama, zastupljeni su i oni koji su iz BiH a stvaraju u Danskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj. Ovo je opsežan projekt koji svoj idejni početak ima dvadeset godina unatrag. Prije dva desetljeća ga je željela realizirati Milena Rudež, koja već 26 godina živi u Danskoj. Ona je kroz to vrijeme prevodeći bh. autore i organizirajući razne programe, neumorno predstavljala ovdašnju književnu scenu. Ideju je imala već 2002. no početak je bio moguć tek 2015. godine kada se u Brčkom dogodio jedan susret koji je sve to potaknuo. Došao je tada i Thorvald Berthelsen, susreo se sa bh. autorima i oduševio sa ljudima koje je upoznao i čuo. On se zauzeo da se nešto uradi na tom planu, a urednik je i organizator svega što se kasnije dešavalo. Prevoditeljicama nije bilo lako prevesti više od 200 pjesama s obzirom na jezičke razlike. Danski prevodi su nešto duži neko originali upravo zbog morfoloških i drugih jezičkih razloga. Urednik je rekao da mu nije bilo jednostvano odabrati 43 autora, kazala je Lidija Pavlović Grgić dodajući važnost prevođenja kao načina da se prebrode barijere i približe male kulturne zajednice kao što je naša.

Tuzlarije


Sead Husić, koji je također uvršten u Antologiju, napisao je pogovor koji je na tuzlanskoj promocji i pročitao. Kako nismo ograničeni prostorom, a sve je manje tekstova vezanih za kulturna dešavanja, objavljujemo pogovor u potpunosti.


Na početku novog milenija
Antologija na danskom jeziku izuzetna je prilika da se bosanskohercegovačko pjesništvo pročita i na sjeveru Evrope. U vremenu u kojem se nalazimo, gdje mediji i društvene mreže oblikuju svijet, jedna ovakva knjiga, kao potencijalna sublimacija lirskog iskustva naše kulture, pravi je način prezentacije novijeg pjesništva Bosne i Hercegovine, ali i da vidimo kako poezija danas u svijetu traga za transnacionalnim izvorima komunikacije. Ne baveći se svakim autorom posebno i njegovom značaju unutar književnopovijesnog konteksta i pojedinih književnih tradicija, ukazat ću na neke oblike pjesništva u Bosni i Hercegovini od početka devedesetih godina dvadesetog stoljeća do danas i, pri tome, istaknuti neke oblike našeg pjesništva s malim odmakom u povijesni konktekst.

Neka mi bude dopušteno da se vratim koje desetljeće unazad, u period od Drugog svjetskog rata do početka devedesetih godina dvadesetog stoljeća, kako bi danski čitalac dobio malo širi uvid u naše pjesništvo. U periodu Drugog svjetskog rata imamo ratnu revolucionarnu poeziju. Nakon rata poezija se najvećim dijelom realizirala objektivističkim tonom, nakon čega slijedi intimistička lirika, intelektualno-avangardna pa sve do nekih pjesničkih oblika koji su u svom iskustvu nosili određeni sarkazam i ironiju. U jednom relativno kratkom periodu mijenjala se forma, tj. način na koji se pisalo i mislilo poezijom. Naravno, javljali su se glasovi koji su htjeli biti novi, ali i oni koju su svoju poetiku naslanjali na tradiciju. Neki od tih pjesnika zastupljeni su i u ovoj najnovijoj antologiji. To su pjesnici najstarije generacije.

S druge strane, poezija koja je kontekstualizirana zadnjim ratom (1992–1995) imala je drukčiju povijesnu i poetičku perspektivu. Najveći broj ovih pjesama objavljen je u ratu i poslije rata, odnosno, srednja i najmlađa generacija pjesnika svoj glas su afirmirali općim postmodernim stanjem u bosanskohercegovačkom društvu, gdje ćemo vidjeti da je ovo najzanimljiviji dio poezije. Naravno, ako se krene od početka rata, tj. od najstarije generacije pjesnika, da se primijetiti da se njihov jezik, koji je u početku bio intelektualan i hermetičan, usljed rata promijenio i postao je “opisan”. Tačnije, ratna zbivanja postala su dio poetike tih pjesnika koji su pisali na tom tragu i svemu onome što rat sa sobom nosi. Može se uvidjeti da je poezija kod nekih pjesnika, koji su objavljivali i prije rata, imala određenu poetiku, koja je uvidjela sve ono što će poslije doći i postati predmetom poezije (Abdulah Sidran, Stevan Tontić, Bisera Alikadić, Miljenko Jergović). Jedna od najzanimljivijih pojava ovdje su pjesme Asmira Kujovića, u kojima lirski subjekt ogolijeva rat i njegove pjesme postaju lirski dokumenti ratne svakodnevnice, tj. poetika svjedočenja o ratu iz rova. Na ovome tragu pisao je i Faruk Šehić. S druge strane, mnogo je onih koji su pisali o posljedicama rata dok rat traje i o društvenom stanju nakon rata. Naravno, Ferida Duraković, Nermina Omerbegović, Hadžem Hajdarević, Marko Vešović i drugi svojim pjesmama uvode nas u rat, ali ne onako kako smo vidjeli kod Kujovića. Ovdje je rat dat u svom ništavilu, odnosno, ove se pjesme referiraju na rat iznutra, tj. o tome kako rat mijenja i grad i ljude u njemu, sakateći ih, prije svega. Najbolji primjer ovome je knjiga pjesama Poljska konjica Marka Vešovića. Otuda, da parafraziram Nerminu Omerbegović, historija su ožiljci na vratu, između dojki, ali najveći su oni ožiljci koji se ne vide, koji su ostali tu da nas podsjete na “historiju”. Na primjerima pomenutih pjesnika može se zaključiti da se u zadnjem desetljeću dvadesetog stoljeća u nas pisala ona poezija koja je bila jedna vrsta odgovora na rat i stanja nakon rata.

Najzanimljiviji dio ove antologije ogleda se u srednjoj i najmlađoj generaciji pjesnika. Ta generacija je bila određena (post)ratnim stanjem, tj. (post)traumatskim i (post)tranzicijskim i dala je, čvrsto vjerujem u to, odgovor na pitanje – kako pisati poslije Srebrenice? U tom smislu, nakon rata i obnove društva nije došlo do katarze, kao što bismo očekivali. S druge strane, književnost je, bez obzira što je na ovim prostorima nekada igrala ključnu ulogu u formiranju nacionalnih identiteta, uvidjela da i nakon povijesnih lomova mali čovjek i dalje biva na margini i pokušala je biti medij kroz koji se ogleda konkretno življenje i vrijeme. U suštini, tada književnost postaje stvarnosnom i izuzetno angažiranom, obračunavajući se sa ideološkim zlom. Najbolji otklon prema etnonacionalističkom identitetu načinile su žene, tj. žensko pismo u bosanskohercegovačkoj poeziji pokazalo se izuzetno angažiranim i vrhunskim otporom prema ideološkom zlu, kao što možemo čitati u pjesmama Adise Bašić ili Tanje Stupar-Trifunović. Zapravo, Bosna je, kako veli Adisa Bašić, “Uzbudljiva zemlja. Iako sunce izlazi rijetko”, dok Tanja Stupar-Trifunović na tragu intimnoga sublimira žensko iskustvo u patrijarhalnom društvu. Kod Aleksandre Čvorović primjećuje se intimistički iskaz, koji se naslanja na tradiciju, dok, s druge strane, pjesme ove pjesnikinje su određene savremenim strahovima u kojima se ogleda naše konkretno življenje. Otuda, strahujući za budućnost lirski subjekt zaključuje: “Kome ćemo račun položiti / Ako se NIŠTA i ne dogodi”. Pored toga što se bosanskohercegovačke pjesnikinje odupiru ideološkom zlu, one razobličavaju tradicionalnu mušku kulturu u kojoj, piše Aleksandra Čvorović, “Muškarac nikada ne griješi”. Na koncu, Lidija Pavlović-Grgić u jednoj pjesmi duboko zasijeca u tradiciju, tj. pozicija žene biva utišana u kulturi u kojoj žena svoj glas nosi u grob. Zapravo, tek poslije zadnjeg rata u bosanskohercegovačkoj književnosti se javljaju ženski glasovi dosta intenzivnije i produktivnije nego što je to do tada bio slučaj.

Najmlađi pjesnici ovdje su Mirko Božić, Ernad Osmić i Sead Husić. Kod ovih autora primjećuju se, također, odjeci rata. Konktekst koji ih određuje, što nije slučaj samo s njima, nego s kompletnom srednjom i najmlađom generacijom, je, ne samo rat, nego čitava jedna egzistencijalna trauma. U tom smislu, u njihovim pjesmama se primjećuje taj povijesni talog, ali i trenutno stanje cijelog društva. Tako Ernad Osmić piše o domovini kao prostoru koji se ne mijenja, gdje se promjene sve vrijeme odlagaju. S druge strane, takav statičan prostor biva razlogom masovnog iseljenja ljudi u druge zemlje u potrazi za boljim životom. Na primjer, u pjesmi Mogo bi snijeg lirski subjekt zaključuje da su otišli oni koji su mogli, dok onima koji su još uvijek tu iščekivanje može donijeti ili snijeg ili rat. “Jedno od tog”. Kod druge dvojice, također, da se primijetiti rezignirani odnos prema povijesnim istinama, tj. onima koje ideološki aparat stavlja u svoju javnu upotrebu. Drugim riječima, oni dekonstruiraju u svojim pjesmama tradiciju, naprimjer, Mirko Božić kaže da ne zna pisati pjesme o stoljetnim uljudbama, mučenicima, jamama i svim drugim, u našem javnom diskursu, očekivanim mjestima. Zapravo, ta opća mjesta u njihovim se pjesmama realiziraju na drugi način. Naravno, najmlađa generacija pjesnika, suočena s trenutnom traumom življenja, odupire se pomenutim istinama. Otuda, u pjesmi Ispovijesti umrla vojnika pišem o tim kontekstima, gdje se glas lirskoga subjekta javlja s druge strane stvarnosti i na retoričan način govori o dojkama, koje drhte, tražeći muška. Zapravo, najmlađa generacija ima svoju intimnu poetiku, koja se naslanja i na tradiciju, ali je sada pozicija iz koje pišu ovi autori dosta drukčija od onih autora koji su pisali u ratu i nakon rata. Tačnije, njihovo prečitavanje historije i književne tradicije, s jedne strane, i (post)ratno, (post)tranzicijsko i (post)traumatično stanje ne dopušta da pišu drukčije. Njihove pjesme nisu toliko narativne koliko se to može primijetiti kod najstarije generacije, koja je objavljivala u tom ratnom / (post)ratnom periodu. Ova generacija tek počinje da stasava u književnom prostoru i sigurno je da će oni tek napisati svoje pjesme koje će oblikovati buduću bosanskohercegovačku poeziju. Koliko god budu tražili svoju poetiku, oni će, pretpostavljam, kao što piše Goran Samardžić, Bosni se vraćati, tj. od Bosne se ne može pobjeći.

Pretpostavljam da će među zanimljivijim autorima biti oni koji u ovoj antologiji djeluju iz emigrantske pozicije. O njima se još uvijek ne piše onako kako bi trebalo, jer oni, kao nikada ranije, stvaraju emigrantsku bosanskohercegovačku književnost, koja nas dovodi u dodir sa raznim poetikama. Tu su, između ostalih, Milena Rudež, Meho Baraković, Munib Delalić, Danica Nain-Rudović. Kod njih se primjećuje, naravno, određena nostalgija u kombinaciji sa njihovim emigrantskim iskustvom. Na tome tragu Meho Baraković piše o Trebinju, gradu koji lirski subjekt više ne prepoznaje, dok Munib Delalić piše sjećajući se svoje avlije u Ljubuškom, ali u njegovim pjesmama ogleda se i savremeni evropski kontekst. Milena Rudež piše i o novom i na novom jeziku – danskom. O njima, kao i o najmlađoj generaciji pjesnika, bosanskohercegovačka kritičarska praksa tek treba dati svoju riječ. Zapravo, oni su spona između matične književnosti i književnostima koje pripadaju zapadnoevropskoj i, u ovom slučaju, sjevernoevropskoj. U tom smislu, vjerujem da će se više profilirati i naša književna riječ zajedno s pomenutim književnostima ili će, na trenutke, ogledati se o kulturni evropski krug, upravo, preko emigrantskih pisaca i tražiti svoje mjesto u svjetskoj književnosti. Naime, želim istaći da su se danas neki koncepti komunikacije promijenili. S obzirom da imamo internet i da je naša „komunikacija“ bliža s Drugim, time nije onemogućeno nasilje. Zapravo, današnja ranjivost, određena novonastalim stanjem, zadužuje nas da i naša solidarnost prema Drugome bude na višem nivou. Otuda, čitajući savremenu nordijsku književnost, posebice neke danske autore, primjećujem da se preklapaju neki savremeni motivi u našem i njihovom pjesništvu. Kad proširim svoje čitanje na druge književnosti, izvan Evrope, uviđam da postoji veza i među njima, jer se, prije svega, može prepoznati savremeni konktekst. Na tome tragu, i savremeno nasilje koje prepoznajemo u svijetu svima nam je najednom blisko i naša je odgovornost otuda veća i to nasilje postaje predmetom kako naše tako i drugih književnosti.

Na kraju želim istaći da je ovo jedna moguća skica o najnovijem bosanskohercegovačkom pjesništvu. Nadam se da sam uspio prepoznati neke poetičke odlike, ali i perspektive iz kojih pišemo i iz kojih ćemo, hipotetički govorim, tek pisati. Budući da nisam u prilici da dosta šire pišem o ovome, želim istaći da jednog pjesnika možemo svrstati u više poetičkih okvira. Na tragu antologije može se primijetiti da je, što nije danas često u našoj poeziji slučaj, kroz primjer Žarka Milenića i Jose Živkovića, haiku forma našla svoje mjesto. Naravno, da ovom korpusu pjesnika i pjesnikinja nedostaje još nekoliko autora kako bi bila jasnija i potpunija slika bosanskohercegovačkog pjesništva od devedesetih godina dvadesetog stoljeća do danas. No, ovo je još jedna sistematizacija našega pjesništva, itekako potrebna vremenu u kojem se naše društvo i književnost nalazi. Razlog više leži u tome da je ovo spona između dviju kultura: bosanskohercegovačke i danske, gdje vidimo da književnost još uvijek ima priliku da djeluje u pozitivnom smjeru, stvarajući svoj lirski univerzum. Ova antologija, između ostaloga, to i jeste.


Tuzlarije


Autori koji su uvršteni u Antologiju bosanskohercegovačke poezije na danskom jeziku:

Bisera Alikadić
Mustafa Cico Arnautović
Meho Baraković
Adisa Bašić
Mirko Božić
Amir Brka
Tomislav Čale
Branko Čučak
Aleksandra Čvorović
Munib Delalić
Ferida Duraković
Sabahudin Hadžialić
Hadžem Hajdarević
Emsura Hamzić – Sladoje
Sead Husić
Željko Ivanović
Miljenko Jergović
Zdravko Kecman
Asmir Kujović
Ilija Ladin
Suzana Lovrić
Alen Mešković
Žarko Milenić
Danica Nain - Rudović
Nermina Omerbegović
Ernad Osmić
Lidija Pavlović – Grgić
Milena Rudež
Goran Samardžić
Izet Sarajlić
Goran Sarić
Dara Sekulić
Abdulah Sidran
Goran Simić
Mile Stojić
Tanja Stupar - Trifunović
Aleksandar Šajin
Faruk Šehić
Stevan Tontić
Damir Uzunović
Marko Vešović
Nikola Vukolić
Joso Živković – Stoja

Pjesnici Alen Mešković, Milena Rudež i Aleksandar Šajin, pišu i na danskom jeziku. Doprinos je dala i Maya Kulenović iz Sarajevu, a koja živi i stvara u Kanadi, čija je slika "Grasslands/Passing" na naslovnoj strani Antologije.

Pjesnička antologija "Ny lyrik fra Bosnien-Hercegovina" je objavljena uz potporu fondacija Statens Kunstfond (danski Državni umjetnički fond) i Drost Fonden, a kulturnu razmjenu i promocije u Skandinaviji podržava Nordisk Kulturfond.

Sabina Mešić

(tuzlarije.net)               













28.03.2024. Broj citanja: 183
Rusi pripremaju veliku ofenzivu, Ukrajina se ukopava. ˝Prekasno je, neće izdržati˝




28.03.2024. Broj citanja: 7379
Objavljene fotografije uhapšenih u BiH. Tvrdili da znaju gdje je Danka, tražili novac




28.03.2024. Broj citanja: 198
Teška autobusna nesreća u JAR-u. Poginulo 45 ljudi




28.03.2024. Broj citanja: 249
VIDEO Golema rupa u Rimu progutala dva auta, pogledajte




28.03.2024. Broj citanja: 535
Dodik najavio ˝novu fazu borbe˝ i raspad BiH




28.03.2024. Broj citanja: 205
Putin: Optužbe da će Rusija napasti Europu nakon Ukrajine su potpuna besmislica




28.03.2024. Broj citanja: 55
Sarajevo ima nove tramvaje. Imaju klimu, wi-fi, stolice koje su birali građani




28.03.2024. Broj citanja: 580
Poletjeli posljednji avioni s poštom u Njemačkoj, prevoze 53 tone pisama




28.03.2024. Broj citanja: 659
Treći dan nema malene Danke, evo što se sad provjerava. Policija poslala apel




27.03.2024. Broj citanja: 222
Klimatske promjene su usporile rotaciju Zemlje: ˝Živimo u neobična vremena˝
















OSTALE VIJESTI
Američki general: Izrael nije dobio svo oružje koje je tražio
Autobus s hodočasnicima pao s litice u JAR-u, poginulo 45 ljudi. Preživjela curica
Zelenski zatražio pomoć SAD-a u obrani od ruskog "zračnog terora"
Obogatio se brže od bilo koga u povijesti, sad će u zatvor na 25 godina. Tko je SBF?
Svjetski sud: Izrael mora zaustaviti glad u Gazi
Rusi pripremaju veliku ofenzivu, Ukrajina se ukopava. "Prekasno je, neće izdržati"
Papa oprao noge zatvorenicama
VIDEO Golema rupa u Rimu progutala dva auta, pogledajte
VIDEO Ovo je trenutak kada je uništen ruski "tenk sudnjeg dana"
Hamas i Islamski džihad napali izraelske vojnike kod bolnice Al Šifa
Vozač Flixbusa osumnjičen za ubojstvo iz nehaja. Dvije Hrvatice preživjele nesreću
Šef propale kriptobanke dobio 25 godina zatvora zbog najveće prevare u povijesti
Priča o čudnom mađarskom sporazumu s Rusijom
U Francuskoj će za Uskrs biti raspoređena policija ispred svake crkve
Formirana nova palestinska vlada. Premijer će biti i ministar vanjskih poslova
Znanstvenici misle da ova vrsta ipak nije izumrla. Postavljaju zamke, traže dokaze
Poljska istražuje navodnu rusku špijunažu
Bivši njemački kancelar želi posredovati u pregovorima između Rusije i Ukrajine
Ukrajina traži pomoć u protuzračnoj obrani nakon niza ruskih napada
Ruski ratni brodovi uplovili u Crveno more







SVASTARIJE

Rusi pripremaju veliku ofenzivu, Ukrajina se ukopava. ˝Prekasno je, neće izdržati˝

Objavljene fotografije uhapšenih u BiH. Tvrdili da znaju gdje je Danka, tražili novac

Teška autobusna nesreća u JAR-u. Poginulo 45 ljudi

VIDEO Golema rupa u Rimu progutala dva auta, pogledajte

Dodik najavio ˝novu fazu borbe˝ i raspad BiH

Putin: Optužbe da će Rusija napasti Europu nakon Ukrajine su potpuna besmislica

Sarajevo ima nove tramvaje. Imaju klimu, wi-fi, stolice koje su birali građani

Poletjeli posljednji avioni s poštom u Njemačkoj, prevoze 53 tone pisama

Treći dan nema malene Danke, evo što se sad provjerava. Policija poslala apel

Klimatske promjene su usporile rotaciju Zemlje: ˝Živimo u neobična vremena˝





prodaja stanova pik smrtovnice/a> blumen horoskop kalkulator online knjige pdf cvijece vicevi