Mi, sestre Kćeri Božje ljubavi, već neko vrijeme osjećamo potrebu obratiti se javnosti.
Osjećamo potrebu apelirati na javnost i institucije u Tuzli. Posebice nam je to važno sada kada mediji sve više govore o jednom veoma važnom povijesnom i nacionalnom spomeniku u Tuzlanskom kantonu – spomeniku "Josipovac“, a kojeg upravo kao takvog ignoriraju i dopuštaju njegovu devastaciju.
Stoga nam je vrlo važno i reći koliko se borimo da povratimo naš samostan Josipovac.
Mi, sestre Kćeri Božje ljubavi, vratile smo se u Tuzlu 1988. osjećajući da dolazi vrijeme otopljenja, i realnih šansi da povratimo svoja imanja i ugled koji smo u ovome gradu izgradile svojim predanim djelovanjem.
U ovom, sada već dugom vremenu, u kojemu se desila i agresija na našu domovinu, bilo je intervencija i susreta s moćnim ljudima koji su obećavali, gubili moć pa odlazili, a neki su i danas moćni, ali problem ignoriraju!
Kad god pomislimo na Josipovac, konkretiziramo tu sliku biblijskom pričom o Davidu i Golijatu:
David - Mi, Sestre Kćeri Božje ljubavi
Golijat - Tuzlanski kanton, Ministarstvo za kulturu, sport i mlade TK, Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa TK, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, gradonačelnik.
Ova borba je teška i obeshrabrujuća, ali, poznato je, David je izašao kao pobjednik. Zato ne odustajemo!
Od rata na ovamo, naša se imovina sustavno oštećuje, što nas posebno iznenađuje, jer je u vrijeme Jugoslavije koja nas je "protjerala“ s ovih prostora, Josipovac propadao, ali nije bio ponuđen tržištu ili predmetom ozbiljnijih devastacija.
Ono što se željelo, postignuto je potpuno i lokalitet je, sa kompletnom njegovom
infrastrukturom, potpuno protjeran iz javne uspomene Tuzlaka. Kada biste, slučajnim odabirom anketirali prolaznike grada, vidjeli biste da nitko ništa ne zna o slavnim danima Josipovca! U početku su brisani tragovi postojanja i sjećanja, a onda je došlo vrijeme potpunoga protjerivanja iz javne uspomene. I još gore: naše je imanje na tržištu – prodaju se "stanovi“, dograđuju dvorišni i stambeni aneksi, potpuno briše prvotni izgled objekta.
Još je sramnije i čudnije, što je ovo poniženje intenzivnije uslijedilo nakon 2014. godine kada je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila "Historijski spomenik – samostan sestara Kćeri Božje ljubavi Josipovac u Tuzli“, proglasila ovaj kompleks nacionalnim spomenikom. Znakovito je da taj podatak nije ničim obilježen i naglašen barem nekom pločom ili sličnim oblikom transparentnosti (Kćeri Božje ljubavi su postavile svoju ploču!), čime bi se ta zaštita učinila dostupnom potpuno nobaviještenoj javnosti i time obznanila odgovornost prema lokalnoj i široj zajednici.
To se u civiliziranim zajednicama postiže kroz javni pristup informacijama kojima raspolažu vlada ili institucije od javnoga značenja, odnosno kroz javne rasprave o proračunu i financiranju takvih entiteta. To je jedini put za prevenciju korupcije i raznih drugih oblika zlouporabe koja se Josipovcu upravo dešava.
DRUŽBA SESTARA KĆERI BPŽJE LJUBAVI
Samostan „Kraljice svete Krunice"
Klosterska 10, Tuzla
s.. Elizabeta Ana Ćosić,FD
