Kroz Tuzlanski kanton dnevno prođe više desetina migranata i izbjeglica, koji, samo oni znaju kakvim posredovanjem, stižu iz Srbije, a preko Bosne i Hercegovine namjeravaju se domoći zemalja Evropske unije.
U njihovoj potrazi za boljim životom, koja za neke traje godinama, a neizvjesno je da li će i kako stići do cilja, humani građani ovog kantona nastoje im barem malo olakšati put.
I dok se vlasti ograđuju od ovog pitanja, problem migranata i izbjeglica iz mjeseca u mjesec sve je prisutniji na ulicama Sapne, Kalesije i Tuzle. Noći su sve hladnije, a migranti koji se zateknu u Tuzli spavaju na betonu, bez ikakvog zaklona, a nije im obezbijeđen ni toalet.
Suosjećajući sa njihovim patnjama i zabrinuti za njihovo stanje i zdravlje, građani im donose hranu, piće, deke, čarape, džempere, cipele i osnovne lijekove. Najčešće ih pronalaze u blizini prostorija Službe za poslove sa strancima i na glavnoj autobuskoj stanici.
Čekajući reakciju nadležnih
˝Realno, velike stvari trebaju institucije da čine. Mi kao pojedinci smo tu da im pomognemo, da im olakšamo boravak ovdje u Tuzli koliko je moguće, jer sama činjenica da grupa njih prespava pod otvorenim nebom i nisu baš olakšavajuće okolnosti njihovog boravka ovdje, ali mi se trudimo da nisu gladni, da nisu žedni i da im donesemo čistu odjeću˝, navela je Mevla Mehanović, jedna od prvih aktivistica koja se sa mužem Muhamedom u junu uključila u neformalnu akciju pomaganja, a sa nekoliko migranata i izbjeglica sklopili su prijateljstvo i redovno komuniciraju.
Kenan Bibuljica stanuje u tuzlanskom naselju Mejdan, nedaleko od glavne autobuske stanice. U posljednjih mjesec, on redovno, nekoliko puta tokom noći, dolazi da provjeri da li migrantima, koji su ostali da prenoće, nešto nedostaje i da li im može pomoći.
U razgovoru za AA Bibuljica navodi da su njihovi prohtjevi minimalni, a nedavno je na stanici zatekao grupu Afganistanaca koji su ga zamolili da im kupi SIM karticu, da bi se mogli spojiti na internet. To je i učinio, te otišao kući, a kada se dva sata kasnije vratio da im donese vodu, pitali su ga da im pomogne aktivirati internet, jer oni to nisu znali.
˝Kažu da im je najbolje u Bosni i u Tuzlanskom kantonu, jer mnogi Tuzlaci dolaze i obilaze ih. Niko ih ovdje ne dira. Lijepo im je. Ovdje, na autobuskoj stanici, spavaju. Imaju da jedu. Ja ću večeras doći oko 11, donijet ću im čaj da popiju prije spavanja i njima lijepo, a meni još ljepše˝, navodi Bibuljica, dodajući da je potrebno više razumijevanja prema ljudima koje je muka natjerala da napuste svoje domove i rodbinu i, sanjajući bolji život, krenu u nepoznato.
Bibuljica apeluje na građane da se, ako su u mogućnosti, više uključe u akciju pružanja pomoći.
Unazad nekoliko dana tuzlanski ˝Merhamet˝ počeo je sa prikupljanjem konzervirane hrane, higijenskih potrepština i deka za migrante. Također, za organizaciju pomoći od juna ove godine, kada je u Tuzlu stigla prva veća grupa migranta od 120 ljudi, građani se uvezuju putem Facebook grupe ˝Izbjeglice dobro došle Tuzla˝, gdje se redovno objavljuju informacije o broju migranata, lokacijama na kojim se nalaze i šta im je potrebno.
Tuzlanka Jasmina Kunosić prije nekoliko dana prvi je put došla na autobusku stanicu s ciljem da pomogne ljudima u nevolji. Porazgovarali su i ubrzo im je donijela sve što su joj kazali da im je trebalo.
Organizovali pomoć putem društvenih mreža
˝Jedan momak od njih sedam je pričao engleski pa smo vidjeli da im trebaju vreće (za spavanje, op.a), patike, ruksaci. Angažovala sam se i za dva sata putem društvenih mreža uspjeli smo sve prikupiti i donijeti im, i usmjeriti ih da se prijave u Ured za strance, da se prijave i dobiju papire i oni su sinoć otišli u Sarajevo˝, kazala je Kunosić.
Pozdravljajući se i odlazeći od grupe Pakistanaca, koji su se, umotani u deke, zbili jedni uz druge kako bi se tijelima grijali tokom noći kada se temperatura u Tuzli spuštala ispod devet stepeni Celzijusa, Mehanović navodi da joj je drago što među njima večeras nije bilo djece. Takvi joj susreti, kaže, najteže padaju:
˝Dok posmatrate tu djecu, koja ne samo da pješače kilometrima, gladna, žedna i premorena i kada kod kuće gledate svoju djecu, dok spavaju, u toploj posteljini, ne možete ne razmišljati o njima. Jednostavno, tako je.˝
Volonteri koji se svakodnevno pridružuju i pomažu, navode da nisu imali neugodnih situacija pri susretima sa migrantima i izbjeglicama, niti su prisustvovali ili čuli za neke incidente. Stoga, po ko zna koji put apeluju na vlasti na svim nivoima da pronađu način kako da se ovim nesretnim ljudima pomogne dok su na teritoriji Bosne i Hercegovine.
